Na najnovijem ročištu u slučaju „Čemerno“ koje se održalo na Sudu BiH, svjedok Tužilaštva Neđo Marinković je izjavio „da nije bilo artiljerije na Čemernu, ne bi bilo ni napada“, potvrđujući tako da je na Čemernu napadnut vojni cilj a ne civili u selu. Tom prilikom je rekao da ne zna ko je i kad dovezao haubice i da su najvjerovatnije dovezene iz pravca Nišića, ali da su one tukle po artiljerijskim položajima muslimanske vojske „jer je Ilijaš bio pred padom“, dodajući da je iz haubica ispaljeno više od 100 granata. Kao i neki raniji svjedoci, i on je potvrdio da su noć ranije imali dojavu o mogućem napadu. Opisao je kako ga je probudila pucnjava dok je spavao pored peći, kako se sa Mlađom Damjanovićem krio u nekakvoj jami a potom se prebacili do obližnjih stijena koje su bile sigurnije sklonište.
– Dok smo trčali preko livade, pucali su na nas ali nas nisu pogodili, okrenuo sam se i vidio ljude kako padaju mrtvi, te kako neke izvode iz štale u koju su se prije toga sklonili – ispričao je Marinković. Za razliku od nekih ranijih svjedoka koji su trvdili da je napad izveden iz pravca Korita i vrha Dernek, on je izjavio da je napad izveden i iz pravca sela Čemernica. Potvrdio je da je Momir Šikuljak bio neki komandir na Čemernu, a Lazendić nišandžija na haubicama, te da je selo obezbjeđivalo 30 do 40 mještana.
Drugi svjedok Tužilaštva bio je Sreto Pantić iz Podlugova, gdje je od početka rata bio angažovan kao pripadnik Ilijaške brigade VRS. On je opisao kako su njegovi roditelji, te ujak i ujna sa dva sina iz naselja Radinja iz bezbjedonosnih razloga prešli u obližnje Čemerno, gdje ih je zadesio napad desetog juna. On je na Čemerno otišao tek sutradan sa još nekoliko ljudi. Kod Kuće Dragana Damjanovića vidio je devet ili deset leševa, a odatle je krenuo prema centru sela i na tom putu je sreo Petra Raševića koji mu je rekao da su tamo svi pobijeni, nabrajajući pritom i imena ubijenih koje je poznavao. Nije mogao objasniti zašto tijela ubijenih nisu bila prikupljena i 24 sata nakon napada, iako je na Čemernu tada bilo dosta mještana i vojnika. Obzirom da dobro poznaje taj kraj, nabrojao je prezimena porodica koje su živjele na Čemernu, ali nije mogao objasniti odakle među ubijenina i osobe drugih prezimena ako na Čemernu u vrijeme napada nije bio niko od vojske.
Naredno ročište je za sedam dana, kada se očekuje svjedočenje još dva svjedoka Tužilaštva.
Piše: Semir Spahić
