Porcija ćevapa u pola lepinje sa lukom

258

Nešto vam ćevape i ne jedem s apetitom posljednjih godina. Tačnije, otkad mojih nema. Nemaju mi ni miris ni okus. Ma nemaju ništa.

Znam da je bila negdje u blizini Jereze. Mala, dobro sakrivena čevabdžinica. Dva, tri stepenika i stara, drvena vrata. Veliki izlozi sa zavjesama i par saksija cvijeća uz izlog. Koprive. Sa šarenim listovima i brkovima. Ti brkovi su valjda bili znak da su prerasle. Čini mi se…

Unutra drveni stolovi sa kariranim stolnjacima. Porculanske, otvorene posude za so i biber. Između posudica prostor za čačkalice. Posude obično masne. Čačkalice bez papirnog omota. Na stolnjacima često mrve. Samo ih otreseš rukom. Sretan što si ugrabio mjesto.

Pod dugo nisam mogla ni dohvatiti. Vazda klatila nogama nestrpljivo čekajući ćevape. Malu. U pola lepinje. Sa lukom.
Pored ulaznih vrata ćevabdžinice mali umivaonik. Čvrsti sapun lahor. Držač za ručnik pričvršćen u zidnu, keramičku pločicu. Na njemu jedan ručnik. Isti za sve goste u prvoj smjeni. Insistiram da ruke perem sama. Voda curi niz ruku do lakta. Podvlači se pod rukav. Hladna. Ne ometam se. Žurim.

Mirisi roštilja, dima cigarete, gustog soka koji sam obično pila u cugu. Tatin blagi pogled. Prebacivanje mojih pletenica na leđa da ne padaju na tanjur. Bijela salveta na lepinji probodena čačkalicom. Žvakanje otvorenih usta. Mljackanje. Pričam i jedem istovremeno.
“Nepristojna si. Jedi zatvorenih usta. Ispravi se.”-opominjala bi mama.
“Pusti je. Barem ćevapi se tako ne moraju jesti. Samo nek jede.”-govorio bi tata.
Insistirala je da perem ruke poslije jela. Zbog mirisa luka, rekla bi. Vodom saperem samo lijevu. Desnu ne. Desnom sam jela. Samo ovlaš obrišem ručnikom. Kući se vozimo autobusom. Onim Autoservisovim sa kožnim, smeđim sjedalima. Noge u gumenim čizmama ne dotiču pod. Klate se. Glava naslonjena na ruku pa na prozor. Ruka miriše na ćevape i luk. Grijanje radi. Zvuk autobusa me uspavljuje. Kuće nestaju u daljini. Jedna. Druga. Treća…

Prebacivanje pletenice na leđa da ne upadne u tanjur. Tatin blagi pogled. Osmijeh ispod brkova. Uljuljkana u svu ljubav i toplinu ovog svijeta skupljenu na jedno mjesto. U neku malu ćevabdžinicu negdje blizu Jereze. Za jedan drveni sto sa kariranim stoljnakom. Oko porcije ćevapa. One male. U pola lepinje. Sa lukom…

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu Breza-x.com krši Vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaj biće uklonjen ili ispravljen odmah po eventualnom ustanovljenju istinosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe i prigovore možete slati na e-mail adresu brezax2012@gmail.com. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal Breza-x.com nema obavezu postupiti po istim.