Skoro šest godina dugo suđenje u predmetu „Džemal Hadžić i drugi“, poznatom još i kao „slučaj Čemerno“, prilazi svom kraju, bar kada je u pitanju dio koji se odnosi na dovođenju svjedoka od strane tužioca Vladimira Simovića.
Na današnjem ročištu Simović je pročitao dvije izjave svjedoka koji su od trenutka davanja izjave do danas preminuli, a radi se o svjedocima Danki Bariću i Miji Bogdanu.
U svojoj izjavi Barić je kao bivši policajac ponovio dosad bezbroj puta opisanu situaciju oko zauzimanja policijske stanice u Srednjem i izmještanju policajaca nesrba u Ljubinu i načinu na koji je ta policijska stanica funkcionisala, uključujući i boju uniforme koju su nosili rezervni policajci, na čemu tužilac iz ko zna kojeg razloga insistira. Barić je izjavio da o planiranju i izvođenju akcije na Čemernu nije znao ništa i da je o tome čuo tek nakon dva dana, ali je istakao da bi se i on dobrovoljno prijavio da je znao za akciju.
Mijo Bogdan je prije i početkom rata bio član TO Breza i pomoćnik za pozadinu, tako da nije imao nikakav kontakt sa operativnim dejstvima, i da je samo posredno čuo da su u Brezu došli vojnici iz Kaknja. O dešavanjima na Čemernu čuo je kasnije i to da su uništene nekakve haubice.
Nakon čitanja izjava, tužilac Simović je predložio za naredno ročište jedno svjedočenje i jedno čitanje izjave. Na ovo je reagovao advokat Ifet Feraget koji je problematizirao najavu tužioca sa prošlog ročišta da će neke svjedoke koji se nalaze izvan BiH saslušati putem video linka, navodeći da se radi o svjedocima Momiru Šikuljaku, Veliboru Blagojeviću, Samojku Koponji i još nekima, koji se nalaze u Srbiji, Njemačkoj, SAD i drugim zemljama. Feraget tvrdi da se protiv Šikuljaka i Blagojevića vodi istraga u vezi ratnih zločina, te je pitao zašto svjedoci ne mogu pristupiti sudu, na šta je tužilac Simović odgovorio da se protiv njih ne vodi istraga. Ova tvrdnja tužioca Simovića je posebno interesantna ako se zna da je još na početku suđenja obećao da će on lično provesti istragu protiv nekih od svjedoka Tužilaštva za koje je odbrana tvrdila da su učestvovali u činjenju ratnog zločina nad Bošnjacima. Postavlja se pitanje da li tužilac Simović obmanjuje Sudsko vijeće i javnost da je pokrenuo istragu o komandantima sa Čemerna koji su u to vrijeme komandovali jedinicom smještenom na Čemernu i artiljerijom koja je sa tog položaja granatirala Brezu, Visoko, Kakanj i druga okolna naselja. Također je upitno i to jesu li tužiočeve najave iskrene od samog početka suđenja u „slučaju Čemerno“, obzirom da je podigao optužnicu protiv onih koji su djelovanjem artiljerije sa Čemerna bili prisiljeni na iznuđeni napad, a ne i protiv onih koji su granatama ubijali civile i rušili objekte u navedenim mjestima.
Na koncu, tužilac Simović je na kraju ročišta, prilikom dogovora o narednim svjedočenjima, ustvrdio kako je do nekih svjedoka „teško doći“ i kako za neke nema adrese, ali nije objasnio kako onda zna da će oni svjedočiti i kako namjerava uspostaviti video link za njihovo svjedočenje.
Piše: S. Spahić