Na današnji dan 14. marta 1970. godine u 7 sati i 55 minuta u Jami “Sretno” RMU Breza, dogodila se eksplozija metana. Mehaničko razaranje, toplotno djelovanje i ugljen-monoksid zahvatili su ljude, objekte i uređaje. U reviru se nalazilo 89 rudara. Palilac mina Avdo Šabić i revirni nadzornik Bajro Šabić, javljaju telefonom da je u jami došlo do požara i da sve gori. Povećana koncentracija štetnih plinova naglo je smanjivala količinu kiseonika u zraku. Svi radnici sa otkopnog polja P-1, sigurno su se povukli sa svojih radilišta. Ali mnogi se nisu uspjeli povući. Podmuklu eksploziju metana, pored toplotnog i mehaničkog djelovanja, prati i podmukli ubica bez mirisa i boje, otrovan, tih i ubitačan, od koga mnogima nije bilo spasa.
U ovoj kolektivnoj rudarskoj pogibiji nastradalo je 50 rudara. Najviše poginulih žrtve su trovanja ugljen-monoksidom. Jedanaest rudara imalo je vidljive znake termičkog unesrećenja sa trovanjem, sedam znake mehaničko-termičkog unesrećenja i četiri rudara vidljive termičke znake sa kontuzijama.
Samo šest godina kasnije oko 1 sati 15 minuta, 5. augusta 1976. Godine, glavni inženjer Rudnika Breza, obaviješten je da je došlo do eksplozije metana na radilištima 101 i 103. U jami se nalazilo 118 rudara.
U 3 sata i 50 minuta iz jame se javio vođa prve spasilačke ekipe i saopštio: “Došli smo do povratne stanice gumenog transportera i u uskopu našli poginulog radnika, kojeg ne možemo identifikovati. Dalji prolaz nam je onemogućen obrušenim materijalom, drvenom podgradom i ispreturanom mehanizacijom”. Do 07 sati i 50 minuta kada se iz jame javlja inžinjer Begić i saopštava da su pronašli još tri tijela, brojka ukupno stradalih popela se na petnaest. Ostalim provjerama utvrđeno je da bi u jami trebala biti još dva radnika: Džemal Došlić i Nezir Salkić. U 22 sata i 40 minuta član čete Hamza Kadrić javlja da su pronađena tijela i ove dvojice rudara, čime je završen zadatak na pronalaženju i iznošenju tijela nastradalih.
Šest godina poslije prve nesreće Breza ponovo preživljava tragediju. Sedamnaest rudara nastradalo je zauvijek napustivši svoje porodice.
Uspomena na poginule rudare vječna je poput svjetlosti Sunca za kojim su čeznuli i kome su se radovali nakon svakog izlaska iz utrobe Zemlje. Arhiv RMU Breza.
