Improvizacija je bit jazza – reklo bi se dok promatramo kako nam život također nekad postaje improvizacija. No, u svakoj improvizaciji postoji osobni doživljaj, dodatak one istinske vrijednosti i slobode, vlastite emocionalne reakcije i podražaj na muzički svijet, dok u njemu kreiramo vlastiti. Kako to doživljavaju jazz muzičari i na koji način se nose s tim, čitamo u nastavku.
Ko je Dinko Šimunović onda kada nije okružen jazz muzikom i vježbanjem, ako je uopće Vama moguće živjeti bez muzike?
– Svoje slobodno vrijeme, kada se ne bavim muzikom, volim da provodim sa svojom obitelji. Supruga Snježana, sin Nathaniel i kćeka Nina su mi najvažniji. Tu su i ljubimci, pas Bella i mačak Boki. Također, jako su mi važni duhovna i mentalna stabilnost i razvoj, te tome posvećujem puno vremena.
Pripadate generaciji koja je ljuljala kolijevku jazza u BiH. Kako biste opisali razvojni put jazz muzike do danas? Kako ste Vi započinjali?
– Imao sam sreću da se u vrijeme kada sam se ja počeo baviti jazz muzikom pojavljuje cijela jedna scena prepuna ljudi koji su voljeli i živjeli jazz. Bili smo i generacijski bliski, što nam je dalo priliku da zajedno rastemo i sazrijevamo. Naravno, tu su bile i starije kolege od kojih smo učili i koji su nas podržavali, i sa kojima sam mnogo surađivao. Tada je sve to bilo u jednom velikom zamahu i nije manjkalo mjesta za sviranje i entuzijazma. Bilo je perioda kada smo svirali skoro svaku noć. Razne postave su se mijenjale i svi smo imali šansu da dođemo do izražaja.
Kako se rodila ljubav prema neobičnom kontrabasu?
– Ni sam ne znam kako se je rodila ljubav prema kontrabasu i bass gitari. Nekako sam uvijek osjećao da su ti instrumenti idealni za moj način izražavanja. Sviram ih od svoje 14-e godine tako da ih smatram neodvojim dijelom sebe.
Kontrabas se obično vezuje uz ozbiljnu muziku. Barem tako misle manje informirani ljudi. No, što su njegove čari kao instrumenta u oživljavanju jednog djela ili jazz varijacije?
– Kontrabas je jako važan instrument u jazz muzici. Važan je dio ritam sekcije u kojoj primarno ima dužnost objedinjavanja i implikaciju ritma i harmonije, te kao solistički instrument gdje ravnopravno sa drugim instrumentima improvizuje i razvija solo melodije. Jako važan instrument u jazz muzici. Važan je dio ritam sekcije u kojoj primarno ima dužnost objedinjavanja i implikaciju ritma i harmonije, te kao solistički instrument gdje ravnopravno sa drugim instrumentima improvizuje i razvija solo melodije.
Je li publika u našoj zemlji otvorena prema jazz umjetnosti?
– Publika u BiH je jako otvorena prema jazzu i ima je u cijeloj državi. Publika je ovdje predivna. Međutim, faktori koji bi trebalo da osiguraju promociju i infrastrukturu za razvoj ovog pravca u kulturi ne odgovaraju visini zadatka.
Sarađivali ste s mnogim značajnim kompozitorima i izvođačima jazza. Ko je najviše utjecao na Vaš razvojni put?
– Surađivao sam sa mnogim jazz muzičarima iz BiH i inozemstva. Ne bih nikoga posebno izdvajao jer mogao da nekoga neopravdano izostavim. Svi sa kojima sam surađivao su imali utjecaj na mene kao muzičara. Neki više, neki manje.
Imate saradnju s Muzičkom akademijom u Sarajevu. Koliko su mladi muzičari zainteresovani za jazz i njegove korijene? Postoji li mogućnost da se jazz više popularizira, osobito među mladima?
– Ja sam tu više pomagao ljudima koji su direktno surađivali sa Muzičkom Akademijom u Sarajevu. To je trajalo oko godinu ili dvije. Imali smo neke zapažene nastupe sa studentima, od kojih je jedan dokumentovan na albumu koji je izašao prije par godina. Još uvijek postoje mladi ljudi koji su zainteresovani za jazz, ali bez podrške institucija kao što su ministarstva, obrazovne ustanove i klubovi neće se moći razvijati na ovim prostorima.
Značajnu saradnju ostvarili ste i s muzičkom produkcijom BHRT servisa. Koje su prednosti studijskog rada, osim arhiviranja materijala?
– Ja sam stalni uposlenik Muzičke Produkcije BHRT već 22 godine. Pored arhiviranja snimljenog materijala, MP BHRT se bavi proizvodnjom muzičkih TV emisija i nastupima orkestara uživo. U sklopu MP BHRT sam uposlen kao basista Zabavnog Orkestra.
Poznato je da imate česte jazz svirke i nastupe. Na koji način ostvarujete interakciju s publikom? Je li teško upostaviti praviti kontakt?
– Ukoliko ste iskreni i predani tome što radite, publika to prepozna. To je jedini recept za ostvarenje kontakta sa publikom. Ne možete ih lagati. Oni koji su pokušali isfolirati publiku, nisu daleko stigli.
Mnogo toga je modernizirano. Koliko je savremeni pristup utjecao na očuvavnje originalnosti jazza? Je li komercijalizacija dokačila jazz?
– Jazz se od samih početaka mijenjao. Modernizacija nije zaobišla jazz. Osobno, nemam ništa protiv toga. Drago mi je da se stvari pomijeraju. Volim da se ponašam i živim u skladu sa vremenom. Nisam jedan od onih koji gledaju u prošlost.
U vašem djelovanju očituje se hrabrost. Koliko ste lično utjecali na razvoj jazza kroz ove godine?
– Hvala na komplimentu!
Na to pitanje mi je teško dati odgovor. Morao bih sebe da posmatram potpuno objektivno. Možda je bolje da netko drugi odgovori na to pitanje. Mislim da sam kao i sve moje kolege uticao na razvoj muzičke scene. Vrijeme i drugi ljudi će to najbolje pokazati.
Postoji li vrijeme kada je bilo najteže ostvariti najbolje korake u jazzu?
– Postoji. To je, po mom mišljenju, vrijeme kada dosegnete određeni nivo muziciranja i zrelosti i dalje morate sami pronaći put i način kako dalje. Lijepa strana tih teških perioda je što se iz svega toga obično rađa originalnost.
Čemu Vas je jazz najviše naučio?
– Jazz me je najviše naučio iskrenosti. Brutalnoj iskrenosti prema samom sebi. Tu nema laži i prevare. Nema estrade, dosjetljivih marketinških trikova, kupovanja simpatija nekim parolama… Ili svirate ili ne!
Imate posla sa osobom koja vam neće moći oprostiti, a to ste vi sami.
S kojom motivacionom misli biste zaključili ovaj naš jazz razgovor na Baglami?
– Ne pokušavajte promijeniti druge. Radite na tome da vi budete zadovoljni. Promjene će se ionako desiti, htjeli mi to ili ne. Zato ne treba previše ozbiljno sve shvatati.
Izvor: Blogspot.Baglama
