Radoje Lazendić, svjedok Tužilaštva BiH nastavio je danas svoje svjedočenje, a na prošlom ročištu kazao je da je bio u Čemernom nakon napada, gdje mu je, kako je dodao, poginuo sin Ljubiša. Nakon što je čuo za napad, Lazendić se iz Vareša uputio na Čemerno.
Lazendić je danas potvrdio da je njegov sin Ljubiša završio školu rezervih oficira rod artiljerija, a na prethodnom ročištu izjavio je da je njegov sin Ljubiša bio prijatelj sa Veliborom Blagojeviće i da on ne zna razlog zbog čega je njegov sin otišao na Čemerno.
Svjedoci Tužilaštva ranije su svjedočili da je komandant artiljerije na Čemernom bio Velibor Blagojević, a njegov sin Ljubiša Lazendić zamjenik Blagojevića.
Na pitanje advokata Senada Pizovića Lazendić je kazao da je njegov pokojni sin odlikovan medaljom za vojne zasluge i da on ima primanja na osnovu toga. Lazendić je kazao da nije vidio haubice 122 mm, ali je kazao odbrani da je padala kiša i da je bila izmaglica, magla te da je tijela raspoznao tek kada je došao do samog leša.
Upozorenje tužiocu
Potvrdio je i da je čuo da je njegov sin spavao u kući Milenka Trifkovića i da je ukopan na Vojničkom groblju Sokolac.
Prije samog ulaska ovog svjedoka u sudnicu predsjedavajući Sudskog vijeća Halil Lagumdžija upozorio je tužitelja Vladimira Simovića na pravilo da se nakon što svjedok položi zakletvu pred Sudom više ne smije susretati s njim, osim uz nadzor Suda.
– Dobio sam informaciju da je svjedok Lazendić bio kod vas u kabinetu. Ja vas upozoravam da se ponašate u skladu s pravilima – kazao je Lagumdžija.
Simović je kazao da je njega zvao svjedok, jer nije znao doći iz hotela do zgrade Suda, te da svjedoci imaju problem s parkingom. Tužilac nije priznao da je Lazendić bio kod njega u kabinetu, ali je na pitanja advokata Pizovića sam svjedok kazao tok događaja.
– Nisam znao doći do zgrade Suda. Kada smo došli bio sam u kabinetu kod tužioca. Pričali smo o izjavama – kazao je Lazendić.
Danas je svjedočio i Sreto Đurđić, brat nastradalog Gojka Đurđića koji je tužiocu kazao da je njegov brat mobilisan 1992. godine u Vojsku RS-a, i da je iz sela Kunosići gdje je živio s majkom otišao za Čemerno po naređenju na obezbjeđenje.
Mobilizacija u VRS
On je kazao da je i on bio mobilisan u štabu u Okruglici i da je komandant bio Ratko Kapetanović. Lazedić je također potvrdio ove navode uz konstataciju da su pripadali Sarajevsko-romanijskom korpusu.
Đurđić je kazao da njegov brat nije otišao sam na Čemerno.
– Otišao je je i Radomir Jevtić, Žarko Malešević, Momir Malešević, Manojlo Žuka, Staja Mirković (njega nije poznavao op.a.), Nedeljko Mičić. Čuo sam i da su odvezene haubice. Nisam znao šta se dešava na Čemernom 10. juna 1992., tek sam 11. otišao na Okruglicu – kazao je Đurđić.
On je istakao da je u ugostiteljskom objektu tog 11. juna 1992. godine pronašao leš brata i još osam drugih vojnika. Kazao je da je uzeo zlatni lančić, burmu i sat s brata i d aje vidio dvije ustrjelne rane u prsa.
– Nisam vidio kad su dovezeni, ali sam čuo da ih je dovezao vojni kamion – kazao je Đurđić.
Advokatu odbrane Ifetu Feragetu Đurđić je kazao da je prvu izjavu o ovom slučaju dao tek 2015. godine, da je čuo da su neki ranije davali iskaz o ovome.
– Čuo sam da je Miloš Malešević davao iskaz, ne znam koje godine – dodao je Đurđić.
On je istakao i da je on mobilisan u maju 1992. godine, da je zadužio uniformu i naoružanje, a da je tog kritičnog jutra 10. juna 1992. godine bio na borbenoj liniji 15 kilometara od Čemerna. Đurđić je kazao da je prije te pucnjave 10. juna čuo ranijih dana pucanje na Čemernom, tačnije dejstvovanje haubica.
– Taj dan se nisu čule. Ranije jesu. Ne znam gdje su padale granate. Moj brat je bio komandir voda, imao je uniformu. Čuo sam da je bio napad, da su bile borbe, ne znam detalje – kazao je Đurđić.
Ovaj svjedok bio je decidan i kod navoda da je poginuli Sretan Četković na sebi imao kišnu kabanicu i gumene čizme.
Nije se mogao izjasniti zašto je u ranijem iskazu kazao da je čuo da je „Duraković doveo svoje ljude u Čemerno“, a danas spominje Duraka.
Inače, Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehura Ganića da su u junu 1992. učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u Čemernom.
Suđenje se nastavlja 10. januara kada bi trebao da svjedoči i jedan zaštićni svjedok.
Izvor: nap.ba
