Dojava o postavljenoj bombi u Sudu BiH, nakon koje su svi iz zgrade evakuisani, prekinula je svjedočenje Drage Đurića koji je bio prvi od dva predviđena svjedoka optužbe.
Prilikom odgovaranja na pitanja tužioca Vladimira Simovića, svjedok je ispričao kako je bio pripadnik Nišićkog bataljona VRS gdje je bio vezista. Tom prilikom je iznio činjenicu da su 48 sati prije događaja na Čemernu on i njegov kolega na vezi dešifrovali uhvaćenu poruku vezista TO u kojoj je bila najavljena akcija na ovo selo, nakon čega je on odmah obavijestio komandu. Nije znao kako je komanda reagovala na to, ali je desetog ujutro vezom dobio vijest da je izvršen napad. Potom je sa još desetak vojnika i doktorima Gojkom Dragašem i Samojkom Koponjom upućen na Čemerno. Opisao je kako su došli na livadu između sela i vrha Dernek gdje su sreli još desetak vojnika koje je vodio Petar – Petko Perišić. Tu su se podijelili, pa je jedna desetina otišla u pravcu Trifkovića a druga, među kojima je bio i on, upućena je prema Čemernu i kućama Damjanovića. Tu je vidio da gori jedna kuća, a potom je vidio topove kod kojih nije bilo nikoga. Rekao je da je prišao topovima i utvrdio da su dva topa bila onesposobljena a dva čitava, te da kod topova nije bilo mrtvih. U svom iskazu Đurić je rekao da su, osim Čemerna, topovi bili stacionirani i na Nišićima.
Tužiocu je potvrdio svoj raniji iskaz da je po dolasku na Čemerno vidio jednog mrtvog muškarca sa povredama na glavi i stariju ženu, a potom kod cirkulara još pet do sedam tijela kojima nije prilazio i ne zna o kome se radi. Opisao je kako su tek oko 2 popodne iz kuće Damjanovića izašle dvije žene, jedna djevojka i dva vojnika koji su samo rekli da su se borili. Sve što je u nastavku vidio bio je helikopter koji je došao po ranjene i kako unose ranjenu djevojku.
– Nismo vidjeli nikakvu borbu, niko na nas nije ispalio ni metka niti smo mi pucali, dakle nismo vidjeli nikakva ubistva – rekao je svjedok Đurić. Potvrdio je i to da je petnaestak dana nakon tog događaja razgovarao sa Petrom Raševićem koji mu je ispričao da su to jutro svi vojnici spavali jer su noć uoči napada nešto slavili.
Potvrdio je da su dr. Koponja i medicinska sestra pregledali sva tijela i sačinili zapisnik o njihovim povredama. Na samom početku unakrsnog ispitivanja od strane advokata optuženih, stigla je dojava o postavljenoj bombi, te je sudnica, kao i cijela zgrada ispražnjena.
Svjedočenje će biti nastavljeno naredne sedmice.
Prije ročišta Sud BiH je odbranama dostavio negativno izjašnjenje Tužioca o prijedlogu advokata odbrane Lejle Čović i Ifeta Ferageta da se postupak obustavi dok se ne provede postupak vezan za granatiranje gradova Breza i Visoko i okolnih naselja haubicama sa Čemerna, što dovodi do zaključka da je napad od 10. juna 1992. godine bio atak na legitimni vojni cilj, što položaj baterije haubica svakako jeste. Ovako, tužilac (kao i u nekim ranijim slučajevima), najprije istražuje posljedice pa onda uzroke, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je to potvrdio današnjom izjavom na Sudu “da je na Čemernu izvršen ratni zločin” iako je i sam priznao postojanje habica kao vojnog cilja i najavio nikad pokrenutu istragu po tom pitanju. Ovim je očito svjesno narušena pretpostavka nevinosti kao jednog od uvjeta pravičnosti suđenja.
Piše: Semir Spahić
