Unakrsnim ispitivanjem svjedoka Tužilaštva Halida Spahića, kojem su, po njegovom zahtjevu, ukinute mjere zaštite, nastavljeno je suđenje Hadžić Džemalu i ostalim u slučaju Čemerno.
Većina advokata odbrane nije imala pitanja za ovog svjedoka, koji je ne prošlom ročište, kazao da nije pročitao izjavu koju je dao u istrazi 2017. godine jer je žurio s obzirom da mu je u vozilu bila bolesna supruga, a da se naknadno vraćao nakon poziva iz Tužilaštva i potpisao novi papir, koji također nije čitao.
Ovaj svjedok je advokatu Draženu Zubaku kazao je da on poznaje Nusreta Bešliju od rođenja i da on nije bio ispred škole u Koritima 9. juna 1992. godine, te da nije ni učestvovao u akciji na Čemernom.
Kazao je i da Hamdija Spahić ne pripada lozi Spahića koji imaju nadimak Karabeg te da ni njega nije viido ispred škole u Koritima 9. juna 1992.
Svi advokati su uložili prigovor zakonitosti kada je riječ o ulaganju zapisnika o saslušanju ovog svjedoka u sudski spis, te je ponovno napomenuto da ni ovaj svjedok nije sniman, i da se na temelju ovog iskaza ne mogu temeljiti sudska odluka.
Tužilac Vladimir Simović zatim je čitao iskaze svjedoka koji su umrli, a isti prigovori su ponovljeni kada je riječ o ulaganjima zapisnika u sudski spis. Simović je čitao iskaz Aćima Bunjevca koji je kazao da je čemerno imalo strateški značaj, jer su se ove kote mogli kontrolirati Vareš, Breza, Ilijaš, Visoko…
Advokati odbrana postavljali su pitanja na koja bi tražili odgovor da je svjedok živ. S obzirom da je Bunjevac na kraju iskaza kazao kako „odgovorno tvrdi da muslimani nisu imali povoda da napadnu Čemerno“ većinu advokata je zanimalo zbog čega je to rekao kada se zna i utvrđeno je da su haubice 122 mm postavljene na plato Čemerno odakle su gađale civilne ciljeve.
Ispričao je da je 10. juna 1992. bio na stražarskom mjestu prema selu Mahmutovića Rijeka, oko 200 udaljen od prvih kuća. Tog jutra, kako stoji u zapisniku, počela je pucnjava iz pravca mjesta Korita, a potom je čuo vrisku i vidio dim. Nakon pola sata, kada je nastala tišina, Bunjevac je, kako je naveo, krenuo prema selu, gdje je vidio “masu ubijenih mještana”.
Na ovom ročištu pročitana su dva zapisnika iz istrage svjedoka Petra Raševića, koji je u međuvremenu preminuo.
U izjavi iz 1993. godine svjedok je ispričao da je kritičnog dana krenuo prema kuhinji u Čemernom u kojoj je radio, kada ga je na vratima dočekala pucnjava sa svih strana.
Naveo je da je odmah probudio vojnike koji su spavali u njegovoj kući, te otišao do Stane Damjanović kako bi je obavijestio da probudi vojnike koji su bili kod nje.
U drugom iskazu datom 2004. godine vojnike nije spominjao, što su advokati odbrane skrenuli pažnju u svojim pitanjima.
Svjedok Rašević je kazao da je u selu vidio da je čitava posada na topovima ubijena, te da je, idući dalje kroz selo, vidio ubijene ljude.
Skoro suprotni iskazi su iz 1993. i 2004., a advokati su skrenuli pažnju da je Rašević i u medijskim iskazima davao različite izjave i da je radio na propagandi o tome šta se desilo na Čemernom.
Ni ova dva svjedoka nisu snimana, a s obzirom da je riječ o oštećenim obaveza je bila da se u istrazi snimaju.
Naredno suđenje je zakazano za 29. august.
Izvor: nap.ba
