Svjedočenjem Ahmeda Spahića danas je pred Sudom BiH nastavljen proces u slučaju Džemal Hadžić i drugi, a u vezi napada na Čemerno, gdje su bile smještene četiri haubice VRS-a, a Teritorijalna odbrana izvršila je napad u cilju neutraliziranja haubica.
Spahić je imao mjere zaštite, ali je danas zatražio da se njegov identitet otkrije „jer se nikoga ne boji“. Ovaj svjedok Tužilaštva svojim današnjim iskazom ponovo je uzburkao ‘strasti’ u sudnici kada je kazao da je inspektor SIPA-e Karišik tokom ispitivanja njega poručio mu da „oni sve znaju, te da je njegovo da on samo potpiše“.
Ovaj svjedok je kazao da su mu potencirana tri imena „Teufik (Tufo), Mirsada Bešlije i Enesa Duraka“.
„Ja Tufu uopće ne znam, rečeno mi je da je krupan. Čovjeka nikad nisam vidio niti ga znam ni dan danas“, kazao je Spahić.
Sve odbrane su stavile prigovor zakonitosti saslušanja ovog svjedoka te je advokat Ifet Feraget zatražio izuzeće tužioca Vladimira Simovića, s obzirom da niti jedan od 120 svjedoka nije sniman, iako Tužilaštvo BiH je najopremljenije.
Tužilac Simović je kazao da je sala najčešće zauzeta, na šta je Feraget kazao „da nije moguće da je to bilo u svih 120 puta“.
Spahić je kazao tužiocu Simoviću da mu je prije ulaska u sudnicu ponovio da to što čita tužilac nisu njegove riječi, već onoga što je Milenko Karišik pisao, a on samo potpisao.
Ovaj svjedok je odgovarajući na pitanja odbrane kazao da mu je rečeno da on može biti optuženi ukoliko ne bude sarađivao sa Tužilaštvom BIH.
„Dva sata su me unakrsno ispitivali. Kad me vi tužioče pitate, ja krenem odgovarati, upadne mi u riječ inspektor. Ja sam potpisao taj zapisnik, jer sam vjerovao u institucije i ljudima. Ovdje danas odgovorno tvrdim da neke stvari iz tog iskaza nisam rekao niti ih znam“, kazao je Spahić.
Inače, Spahić je pričao o svojoj ulozi u akciji na Čemerno, te je kazao da su 9. 6. 1992. godine u selo Korita kod škole stigli vojnici iz Breze i Kaknja, koji su trebali, kako je njemu kazao Enver Čutura, da neutrališu haubice.
„Bilo je oko 40 do 50 vojnika. Nisam znao nikoga. Pred školom sam vidio dobrovoljce s Korita. Tu su bili Meho Bešlija, Mensud Bešlija, Miralem Bešlija, svjedok F te svjedoci D i E, Velimir Vidaković, Izet Bešlija, Ekrem Bešlija, Zoran Barić, Azmir Halilović, Miko Tabaković, Enes Durak sa rezervnim sastavom policije“, kazao je Spahić.
On je negirao da im je neko pred školom izdavao neku naredbu, te je kazao da je od Hamdije Spahića koji je taj dan bio slobodan uzeo hekler, te je i on krenuo kao osiguranje jedne grupe na Čemerno. Prema riječima Spahića u toj grupi osim njega bio je i Mirsad Bešlija, Halim Bešlija, zaštićeni svjedoci E i F.
„Od svih u grupi samo sam ja bio naoružan“, kazao je Spahić.
Kazao je da su se po dolasku pred Čemerno razdvojili u tri grupe, da je tek kada je krenulo svitati vidio plato na kojem su bile haubice.
„Čula se pucnjava sa svih strana. Kada je utihnulo prebacili smo se kroz šumu iznad groblja. Tada smo sreli dva vojnika, jedan je bio ranjen, drugi tražio pomoć da izvučemo ranjenike i poginule. Rekao je da ih ima još. Taj vojnik je po dolasku pred štalu krenuo unutra, ali se začula detonacija. Unutra u štali je bio još jedan poginuli Kakanjac“, priča Spahić napominjući da je od straha pobjegao ispod štale.
„Tada sam vidio jednog mrtvog srpskog vojnika“, istakao je Spahić.
Tužilac je kazao kako je svjedok u iskazu tri puta spomenuo sedam mrtvih vojnika, ali je svjedok ponovio da on to nije rekao, već inspektor Karišik.
Svjedok je ispričao i da je „gore kod kuće Damjanovića na kraju vidio Enesa Duraka i Velu Vidakovića, koji je ostao zadnji, a začula se pucnjava iz kuće i na mjestu je ostao mrtav“.
„Vojnici koji su bili tu zapucali su na kuću, a Enes i ja smo krenuli da izvučemo Velu“.
O broju mrtvih Spahić kaže da je čuo na srpskoj televiziji narednih dana i da nije vidio stradanje niti jednog civila.
Također, Spahić je kazao da Ganića ne poznaje i da nije čuo za to ime dok mu inspektor Karišik nije spomenuo. Spahić je kazao da je Čemerno pripadalo TO Ilijaš.
Podsjećamo, optužnica protiv Ganića se odnosi na komandnu odgovornost za ratni zločin nad žrtvama srpske nacionalnosti na navedenom području i podignuta je naknadno u odnosu na 11 optuženih Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smole, Senada Sikire, Benjamina Sikire, Harisa Sikire, Enesa Duraka, Mirsada Bešlije, Nusreta Bešlije, Mirzeta Bešlije i Hamdije Spahića.
Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije da su u junu 1992. učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u Čemernom.
Nastavak suđenja zakazan je za 30. maja.
Izvor: nap.ba
