PIŠE: Adem DŽAFEROVIĆ
Ekonomija i privrednici u Bosni i Hercegovini će se još dugo oporavljati od pandemije Covid-19, a posebno one grane privrede kojima je u određenom periodu prošle godine bio zabranjen rad. Godinama u našoj zemlji sav teret spada na realni sektor, dok javni sektor uglavnom uživa privilegije čak i dok ne radi. Posebno se to odnosi na dio javnog sektora koji otpada na politiku, odnosno parlamente i institucije koji su pod kontrolom političkih stranaka. Stranačke kvazielite u BiH svrha su samo sebi. Od njih se posljednjih dvadesetak godina očekuju reforme koje će ovo društvo pokrenuti naprijed, stabilizovati ekonomiju i obezbijediti sigurnost. Međutim, reformi nema, dobili smo samo rastrošnost, bahaćenje i dizanje tenzija. Izabrani zastupnici i delegati su godinama uspješno odbijali sve prijedloge da im se smanje ogromna primanja, da se ukinu neke besmislene naknade i privilegije. Uspješno su istrajavali i na ideji da primaju platu i kada ne dolaze na posao. Sa isto toliko uspjeha su državni delegati u Domu naroda Parlamenta BiH odbili izmjene Zakona o PDV-u, koje bi išle u korist poslovne zajednice.
Nepremostiva prepreka
Naime, izmjene i dopune Zakona o PDV-u, koje podrazumijevaju prolongiranje roka plaćanja PDV-a s 10. na kraj mjeseca, a koje podržavaju udruženja poslodavaca iz oba entiteta, kao i više od 30 hiljada poslovnih subjekata iz BiH, zaustavljene su sredinom 2020. godine u Domu naroda BiH. Po četiri delegata HDZ-a i SNSD-a bila su nepremostiva prepreka da konačno privrednici vide konkretnu pomoć od državnih vlasti. Ovo je samo jedan od primjera kojim su vlasti pokazale da ne rade u interesu građana, već da narod u ovoj zemlji drže kao taoce. Vlasti koje čak ni pandemija nije uspjela natjerati da počnu raditi na poboljšanju poslovnog ambijenta, a naslušali smo se raznih apela i prijedloga kako poslodavaca, tako i ekonomista. No, uzalud. Izabrani ministri i zastupnici ništa ne smiju uraditi bez dozvole svojih stranačkih šefova, pa makar se radilo i o usvajanju zakona koji će olakšati poslovanje.
Kako se sa poslovnim izazovima bore oni koji svoju platu moraju zaraditi, Naratorium je pokušao saznati u razgovoru s nekoliko direktora kompanija koje se bave međunarodnim prijevozom. Ako znamo da je pandemija zaustavila putovanja i turizam, jasno je da su autoprevozničke kompanije posebno ugrožene u ovom vremenu.
Direktor Centrotransa Safudin Čengić za Naratorium kaže kako je ova kompanija 2020. godinu upisala kao jednu od najtežih godina u više od 70 godina postojanja. Navodi kako su ograničenja kretanja i putovanja, kao i uvođenje fizičke distance između ljudi, u najvećoj mjeri pogodila sektore koji se oslanjaju na usluge poput turizma, prijevoza putnika, ugostiteljstva, kulturne, kreativne i radno intenzivne industrije.
“Osnovne djelatnosti Centrotransa su djelatnosti koje su direktno pogođene krizom izazvanom pandemijom Covid-19, a to je prevoz putnika sa pratećim djelatnostima pružanja usluga autobuskih stanica, kao i domaćeg i ino turizama. U tom smislu, ostvareni rezultati poslovanja u 2020. godini značajno odstupaju od rezultata ostvarivanih u prethodnim godinama. Kao potvrda navedenog je i podatak da je kompanija Centrotrans, nakon perioda zabrane obavljanja djelatnosti (od 21. 3 – 15. 5), poslovala sa manje od 30 posto aktivnosti u odnosu na obim poslovnih aktivnosti iz 2019. godine”, ističe Čengić.
Prema njegovim riječima, kompanija Centrotrans u 2021. godinu ušla je sa nadom da će se, postupno, oporaviti od negativnih rezultata iz 2020. godine.
“Cilj je bio da se ostvari 80 posto poslovnih aktivnosti iz 2019. godine. Podaci za prvih pola godine pokazuju povećanje poslovnih aktivnosti, ali je daleko od pretpandemijskog rezultata. Iako postoji značajan rizik kada je u pitanju epidemiološka situacija, kompanija Centrotrans donijela je odluku o nastavku neophodnih investicija, te su početkom godine kupljeni i novi autobusi za gradsko-prigradski prijevoz. Također, prema planu investicija, nastavlja se sa ulaganjem u infrastrukturne objekte (radionički i parking prostor) te informatičku opremu s ciljem dalje automatizacije poslovnih procesa”, govori direktor.
Ništa manje nisu pogođene ni ostale bh. kompanije koje se bave prijevozom putnika.
“Ako se nalazimo među djelatnostima koje su potpuno pogođene pandemijom, onda je jasno da je i naša tvrtka pogođena u prethodnom periodu. Bila nam je zabranjena djelatnost skoro tri mjeseca 2020. godine, a pad prihoda se mjeri sa nekih 80 posto u odnosu na 2019. godinu. Što se tiče 2021. godine, tu će pad biti malo nježniji, i to oko 65 posto. Time sam vam sve rekao”, za Naratorium ističe Rajko Zelenika, direktor i vlasnik kompanije Globtour Međugorje.
Da je pandemija značajno pogodila i Semberija transport, potvrdit će nam direktor ove kompanije Pantelija Mitrović.
“Pandemija ja utjecala na nas, kao i na sve druge prevoznike koji se bave međunarodnim transportom, jer je to bilo prvo na udaru. A tu je i prevoz učenika. Dva i po mjeseca prošle godine nismo ništa radili. Sve do juna ove godine bila je katastrofalna situacija. Dakle, od marta prošle do juna ove godine”, konstatuje Mitrović.
Smanjen broj polazaka
I podaci firme Semberija transport govore kako je i ova kompanija zabilježila identičan pad kao i ostale kompanije čije smo direktore kontaktirali.
“Imamo tačne podatke. Prošlu godinu smo završili sa 80 posto manje prihoda nego što smo ih imali u 2019. godini. U prvoj polovini ove godine bilo je 50 posto manje prihoda u odnosu na 2019. godinu. Juli i august su za mene iznenađujuće dobri bili. Nisam očekivao da će se tako brzo stabilizovati te međunarodne linije, ali vjerovatno je i narod poželio da putuje. Doduše, i mnoge zemlje u Evropi su u ova dva pomenuta mjeseca popustile sa kontrolama i maltene puštali autobuse bez kontrola, računajući da godinu i po niko nije nigdje mrdnuo”, priča nam direktor Semberija transporta.
Naglašava kako su najviše putnika izgubili na međunarodnim linijama, ali ipak nisu nijednu liniju ukinuli.
“Nismo odustali, ali smo umanjili za 50 posto broj polazaka u toku sedmice prema Sloveniji, Austriji i Njemačkoj, čak i prema Srbiji. Dakle, redukovali smo u odnosu na ono što smo vozili 2019. godine. To smo uradili da bi se izdržalo ekonomski, ali da bi se opet održala neka veza naroda sa inostranstvom i to je maksimum koji možemo izdržati po dosadašnjem prihodu”, navodi Mitrović.
Neizvjesno je, dodaje, kako će se situacija odvijati u narednim sedmicama, s obzirom na širenje delta soja kako u zemljama regije, tako i u Bosni i Hercegovini.
“Kako god, mislim da neće biti nekih zatvaranja, nego će se vjerovatno tražiti potvrde o vakcinisanju i negativni PCR testovi”, pretpostavlja on.
Naše sagovornike smo pitali mogu li predvidjeti koliko dugo će trajati oporavak firmi i da li su vlasti mogle ubrzati taj oporavak.
“Nažalost, u ovom momentu teško je prognozirati šta će se dalje dešavati i koliko će biti potrebno za oporavak. U ovom slučaju, kompletna bh. privreda pretrpjela je značajne gubitke, a oporavak svake privredne grane ovisit će od mjera koje poduzima menadžment, kao i mjera koje poduzimaju različiti nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini. Moramo priznati da su svi nivoi vlasti u BiH, sa većim ili manjim obimom pomoći, pokušali doprinijeti zaštiti radnih mjesta i opstanku privrednih subjekata. Poslovna zajednica iz realnog sektora smatra da su poduzete mjere nedovoljne te da se u narednom periodu moraju osmisliti kvalitetniji modaliteti pomoći ugroženim privrednim sektorima”, naglašava Čengić.
“Vrijeme oporavka zavisi od toliko faktora da bez babe Vange i one staklene kugle teško da neko može reći neku suvislu procjenu. A Federacija BiH, odnosno država, mogu pomoći u zavisnosti od onoga što su oni spremni napraviti za djelatnost, a kako su spremni, dobrim dijelom su i pokazali. Uz dužno poštovanje i zahvalu za onih par stotina tisuća maraka za prošlu godinu, to za našu kompaniju, koja je u Covid ušla sa preko 200 radnika, nije niti za čačkalice, a kamoli šta drugo. Na vaše pitanje koliko će trebati vremena da se kompanija oporavi, ja bih dodao i za one koji će uspjeti, htjeti i moći oporaviti”, potcrtava Zelenika, te konstatuje da će biti dosta kompanija koje se uopće neće moći izvući i nastaviti s radom.
Dodaje kako je Bosna i Hercegovina izolirana država i kroz Schengen i kroz EU, a sad i kroz Covid, te da je zbog svega navedenog “mrka kapa za ovu djelatnost”.
Nelegalni prijevoz – kome odgovara?
“Ako država donese političku odluku i kaže idemo ozdraviti putnički prevoz, idemo se pozabaviti nečime što je i prije koštalo putnički prevoz skoro u razini Covida, a to je nelegalni prevoz kojim se država nikada nije htjela baviti. Naravno da se to sve može dovesti u jednu ravan gdje može biti vuk sit i koze na broju, pri čemu su vuk i koze država i legalni prevoznici. No, izgleda da je ilegala nečiji interes u određenim državnim organima, pa vjerojatno postoje ljudi u državnom aparatu koji na jednu stranu primaju od nas legalnih dadžbine u proračun, i od onih nelegalnih, zbog čega ih neće počistiti, primaju privatne donacije”, ogorčen je Zelenika.
Direktor Semberija transporta smatra da će oporavak ove kompanije trajati minimalno dvije godine.
“Kada krene normalan rad, nama treba od tog momenta još dvije godine da vozimo da bi stali na noge. Što se tiče entitetskih vlasti, nažalost, pričamo o entitetskim vlastima, a ne o pomoći državne vlasti, po mom mišljenju, svi su krivi. Skoro ništa nije učinjeno da bi se pomoglo u oporavku ove grane privrede, ovdje ubrajam čak i turizam i hotelijerstvo. Republika Srpska je platila doprinose za radnike na minimalne plate od aprila prošle do aprila ove godine. I da nisu to uplatili, mi vjerovatno danas ne bi ni razgovarali, jer bi mi bili u stečaju. Dakle, to je bio neki minimum da se firme ne ugase i da se premosti ta godina. Međutim, konkretna pomoć, a tu mislim na neke olakšice u nabavci goriva, smanjenje nekih poreza, bilo da je to entitetski porez ili PDV, apsolutno se niko nije oglašavao po tom pitanju. Ja znam da je s ovim uplatama doprinosa na minimalne plate pomoć završena i, prema mojim informacijama, neku drugu pomoć ne treba očekivati”, podvlači Mitrović.
Napominje kako je država mogla “stati iza banaka” – firme bi mogle podići neke kredite, a država dati garanciju. Smatra kako bi na ovaj način kompanije nešto lakše krenule u fazu oporavka.
Za vrstu garancije koju spominje Mitrović odlučila se Vlada Federacije BiH i to važi samo za privrednike u ovom entitetu. Naime, formiran je Garantni fond pri Razvojnoj banci FBiH, no privrednici nisu zadovoljni realizacijom.
Ko ima korist od Garantnog fonda?
Direktor Centrotransa naglašava da je od izdvojenih 100 miliona maraka olakšica Garancijskog fonda, od početka korištenja (novembar 2020. godine) do danas, iskorišteno tek nešto više od polovine raspoloživih sredstava, oko 57 miliona KM.
“Prema podacima Razvojne banke, za 53 privredna subjekta odobrena je garancija kao vid obezbjeđenja kredita odobrenog kod komercijalne banke. Bitno je napomenuti da se garancija odnosi na 50 posto odobrenog kredita. To znači da privredni subjekti opet moraju prolaziti strogu regulativu i zadovoljiti sve uslove banke da bi im se odobrio kredit. Firme kojima su pogoršani bilansni pokazatelji, ili pripadaju djelatnosti koja je pod izrazito negativnim utjecajem pandemije Covid-19, ocjenjuju se kao subjekti sa većim rizikom i obično im se ne odobrava kredit. Možemo zaključiti, a to nam govore i dostupni podaci, da su korisnici ovih pogodnosti većinom privredni subjekti koji i u vrijeme pandemije koronavirusa imaju zavidno poslovanje, odnosno da je najmanji broj korisnika kredita među firmama koje su pogođene pandemijom i smanjenjem obima posla”, otkriva nam Čengić.
U ovoj kompaniji smatraju da je to poražavajuće i da ne predstavlja pomoć privrednim subjektima koji imaju teškoće u poslovanju da te teškoće na najbezbolniji način prevaziđu.
“Osim toga, uvedena visoka naknada za izdavanje garancije od strane Razvojne banke komercijalnoj banci dodatno poskupljuje kredit, te i pored odobrene subvencije od 2,5 %, uz efektivnu kamatu koju odobri banka, ne predstavlja značajnije olakšanje privrednim subjektima. Jedino bi subvencija kamatnog troška u potpunosti predstavljala pravu pomoć privrednim subjektima i podstakla iste na nove investicije. Nažalost, Garancijski fond u Federaciji više je teoretski nego stvarni i nužno ga je pojednostaviti kako bi postao atraktivniji i za privrednike i za banke”, pojašnjava Čengić.
Međutim, posljednjih dana u medijskim istupima premijera Fadila Novalića može se čuti iznimno zadovoljstvo ekonomskom situacijom u Federaciji BiH. No, to zadovoljstvo privrednici ne osjete.
“Dakle, oni su zadovoljni sobom, jer niko od njih nije primio manju plaću, dapače, niko od njih ne zna šta znači pad od 82 posto. Mi smo kao tvrtka imali pad prihoda 82 posto, a ne pad dobiti. Dakle, državni aparat nema sluha da postoje branše koje iz jednog relativno preživljavajućeg, nikada to nije bila branša za bogaćenje, prelaze u teško stanje. Sve je počelo zabranom ustavne kategorije – prava na rad. U 20 godina rada mi se trudimo da nikada ne preskočimo liniju, makar iznajmili autobus. Zašto? Da ostvarimo kontinuitet. Možete li zamisliti onda šta je linija nakon tri mjeseca zabrane rada? Poruka tim državnim subjektima je da se nastave zadovoljavati s tim svojim plaćama od 3, 5 i sedam tisuća maraka”, poručuje Zelenika.
Dodaje kako se federalne vlasti busaju u prsa sa tri mjeseca plaćenim minimalnim ličnim dohocima.
“A koliko smo mi radnika zadržali nakon ta tri mjeseca, očekujući da će se maknuti kriza, a radnici su bili kući. Za takve radnike Hrvatska je uplatila ne tri mjeseca, već 17. Ako već hoće da se hvale, neka pogledaju malo u susjednu Hrvatsku. Dakle, niste u NATO-u, niste u EU, niste u Schengenu, imate nesposobno državno rukovodstvo, dođe nam korona i uništi vam sve. Međutim, ono što država može riješiti lijevom rukom, bez obzira na sve, to je nelegalni prijevoz. To je unutrašnje pitanje, ovo ne zavisi ni od Bidena, ni od Merkelove. Insistiram da nema političke volje da se to riješi”, zaključuje Zelenika.
Izvor: Naratorium
