Tekst napisala: Dina Ahmetspahić
Sjećam se dok sam bila u srednjoj školi čitali smo o futurističkom 21. vijeku punom tehnoloških inovacija poput kola koja će letjeti. 20 godina udaljena od gimnazije svaki dan zarobljena u saobraćajnoj gužvi razmišljam o James Bond-ovskom umjeću širenja krilaca na automobilu i paljenju nitro pogona koji bi ispalio auto u zrak i premostio par stotina metara „ saobraćajnog čepa“. E sad, da li bi oni „odozgo“ imali prvenstvo „slijetanja“? I koliko bi auto industriju koštalo da podrazumijeva panoramu u standardni paket opreme? Koliko auta bi smjelo „preletati“ u isto vrijeme i ko bi pravio red „preletanja“? Koliko bi bila brzina “preletanja” u naseljenoj zoni?
Ove godine je Zuckenberg najavio svoju inovaciju stvaranja Metaversa – globalnog društvenog povezivanja u potpunoj 3D virtuelnoj stvarnosti. Još čekamo Musk-ov Neurolink da proradi za narodne mase, pa da ne moramo koristiti ove za'rđale alate poput tastature i đojstika, nego direktno mislima da se uključujemo u aplikacije. Kakavi sjajni izumi!! Samo razmišljam kako bi korištenje Metaversa i Neurolinka uticalo na našu privatnost. Zamislite idete ulicom i vidite nekoga zanosnog, uzburka vam krv i zaljubite se na prvi pogled. Automatski aplikacija vas bilježi preko nivoa krvnog pritiska i taguje na Metaversu „X.X. se osjeća zaljubljeno sa Y.Y.“ Onda bi uslijedili marektinški prijedlozi Metaversa „Želite li iskusititi ljubav sa Y.Y. u našem virtuelnom svijetu? Zamislite klik i za tren časa ste u privatnoj sobi.“ Zaboravite crvenilo na licu. Komentari koji bi uslijedili bi bili npr. od najbližeg MUP-a „Provjeravamo godišta osoba i bračni status“; NVO-a za ljudska prava „Postoji osnova za seksualno uznemiravanje“; trenutnog partnera „Znam da me varaš“. Krvni pritisak bi vam već sad rastao na nivo ozbiljnih kardio-vaskularnih smetnji i onda bi se javili i iz obližnjeg Doma zdravlja „Molimo da se javite vašem porodičnom ljekaru“. Dotična osoba bi vas do tad blokirala i prijavila za javno sramoćenje, a vi ostali zbunjeni naprosto što sa tehnološkim napretkom nisu i vaši ljudski porivi za bliskošću napredovali.
U našoj stvarnosti na ulici da nekom opsujete ono što možete očekivati je krivična prijava, a ako isto učinite na internetu je sloboda izražavanja. Pravila ponašanja i poštivanje ljudskih prava nam postaju baš rastezljiva kategorija i obrnuto proporcionalno nesrazmjerna brzini tehnološkog razvoja.
U 20 godina civilizacijskog napretka ama baš ništa se nije promijenilo na polju ljudskih potreba, strahova i poriva. 2021. godina je prošla u strahu od umiranja, strahu od ekonomske inflacije i novog rata (bar na Balkanu). U bolesti ste i dalje živi i sa potrebama; da vam se pomogne da ozdravite. I mrtvi će te imati svoje potrebe. Da vas se spomene u molitvi, i sjeti dobrim djelom za vas učinjenim. Čovjek je čovjeku potreba. Nije nam potrebna napredna tehnologija umrežavanja, jednostavno otvorite vrata svoga srca i počnite se povezivati s ljudima u blizini.
U medijskom prostoru vid retorike zastrašivanja ne posustaje niti dana. Bombardiraju nas nepotpunim statistikama, trendu vakcinacije, podučavaju nas grčkom alfabetu sojeva, straše povećanjem cijena i novim teritorijalnim podjelama, i sličnim „realnostima“. Realno, strah i vjera su dvije realnosti koje stanuju oprečne jedna drugoj. Tamo gdje vjera u srcu vlada, nema bojazni, samo prepuštanje i (pro)življenje.
A šta je naša realnost? I jesmo li spremni za virtuelnu?
Naša stvarnost: Neuki na vlasti. Društvo ogrezlo u siromaštvu i nepravdi. Otuđenost.
Jesmo li mi svjesni stvarnih društvenih potreba ili zaneseni maštarijama o nekom naprednijem svijetu?
Napredak ljudskog razvoja bi trebao da prati brzinu tehnološkog razvoja. Trebali bismo dorasti do ljudskosti i preuzeti ulogu nadstojnika na zemlji i štiti njene rijeke, šume, biljni i životinjski svijet koji je na rubu istrebljenja zbog našeg destruktivnog djelovanja. Ribe nemaju glas, da vam kažu da je voda u koritu presušila i da je betonski prelaz na mini-hidrocentralama prestrm za prelazak. Mi imamo glas. I onda ćutimo o tome. Kao ribe. A ko će za nas progovoriti kada nama izvori presuše?
Zamislite kada bi ljudi imali štivo koje upućuje recimo kako da se ophodimo na Zemlji. Kako bi to bilo genijalno otkriće. Na polici imam neki stari tekst posljednje Objave, gdje Bog poziva ljude na razumjevanje različitosti, na zajedništvo i zaštitu života na Zemlji. Zamislite!!! Božija riječ, kontrarno popularnim medijima govori o vjeri, ljubavi i nadi. Cijela poanta Njegovog obraćanja nama jeste da zaštitimo život na zemlji. Nama se obraća On – Uzvišeni, nama koji iz zabave ili neznanja znamo zanemariti, zatvoriti, pretući, sasjeći, pokositi, obesčastiti, ugušiti, zapaliti, živo zakopati, ili ubiti. Koliko smo shvatili poantu govori da se i ubijamo zbog razilaženja vjerskih uvjerenja. Predloženi alati za pomirdbu stavova, prema Autoru, su ljubav koja je i u biti stvaranja. Mi, koji kad se pogledamo ujutro u ogledalo, ne možemo smisliti sebe, a od podne ne možemo smisliti ni cijeli svijet, bi trebali da provedemo vrijeme da zavolimo: svaki cvjetić u travi, životinju u šumi i čovjeka do sebe. Iz koristoljubive prirode posjekosmo šume, zatrpavamo izvore vode, betoniramo rijeke, lovimo divljač iz zabave, trujemo miševe i cuke, “bacamo prve mačiće u vodu”, koristimo “radnu snagu” i ne dajemo predah ljudskim bićima niti minimum uslova za pristojan život, i naposljetku ratujemo. Tako gajimo kulturu švalerisanja i prostitucije, kockanja, opijanja, potkupljivanja i naposljetku ubijanja. Ništa nam nije sveto: ni prijateljstvo, ni porodica, ni brak, ni zajednica. Sve što nam Bog poručuje da zbog sopstvene koristi ne oštetimo druge, ne varamo prijatelje i žene, ne krademo od poslodavca ili radnika, da poštujemo komšiju i građane bilo da su starosjedioci ili izbjeglice, ne ubijamo djecu zbog straha od siromaštva, i ne ubijamo ljude iz oholosti. Da li Bogu vjerovati kada se neisrcpno zalaže za zaštitu života na Zemlji ili nama? Nama, koji se dvojimo da li On uopće postoji?! A kad su neki pomislili da postoji kao reinkranacija u čovjeka, ubili su ga, da bi ga slavili. Mi samo mrtvo glorifikujemo. Život omalovažavamo. A maštamo o nekom civilizacijskom napretku.
Od 2022 ne očekujem ništa. Očekujem od ljudi u 2022. da pridonesu malo više napretku na polju ljudskosti i zaštite života na Zemlji! Čitajte! Učite! Proučavajte! Prvo Božiju riječ, pa zakone, amandmane, ugovore, sitna slova, deklaracije, sastojke i recepture. Negdje u njima se krije vaš interes da saznate šta vam se servira, čime se hranite, šta vas okružuje, ko odlučuje i o čemu.
Sretno vam na tom putu! Mir sa vama i Slava Bogu!
