Bosna nije samo frtalj plodne zemlje na Balkanu, u zabiti Evrope. Bosna, to ti je misao i vjera. To je snažni avaz ljudine, koji sevdalinkom uznemirava tamnu noć u gluho doba, u krčmi negdje na planini. Ne bihuzuri po njegovoj k‘o pamuk mekanoj duši, jer ne znaš šta je žestina, dok ne zgaziš dobrotu. Pridruži mu se u pjesmi, iću i piću i bit ćeš mu brat, za kojeg će poginuti. Bosna su ti bijeli prsti vragolanke, koja ti izveze sihir ljubavi na srcu. A koga voda nije davila, vatra palila i Hercegovka mazila, taj ne zna šta su muke. Tu je starica koja će te prgrliti k‘o pomajka. I tu ti je otac prepošteni, nažuljio ruke od upiranja kroz život da te ispravnog napravi. A opet veli: “Hvala Bogu.” Sve su ti to naši običaji. Ne razdvajaj ih. Oni su se davno između se‘ prepleli. Prepleli se, jer se vole. Pa ovdje slobodno dođi, ako si čista srca namjeren na ljubav. Nemoj zalud da razbijaš zube nečasnim željama na ovoj svetoj međi, na kojoj se ljube Istok i Zapad. Jer ova zemlja ti je smisao života. Složila se k‘o meza na najbogatijem domaćinskom stolu. I gorko i slatko. I ljuto i medno. I čaša vina i čaša žuči. Kojom god da joj nazdraviš, ovo ti je zemlja vječna. Nek‘ smo vazda puni Bosne i Bosna puna nas 🇧🇦
Piše: Despot Čepa Mojsilović
