Piše: Semir Spahić
Svjedočenje svjedoka optužbe Rame Šišića iz Breze, definitivno je potvrdilo činjenicu da je u slučaju “Čemerno” u pitanju vojna akcija koja je imala za cilj neutralisanje položaja haubica na Čemernu a ne akcija uperena protiv civila u tom ilijaškom selu.
– Komandant je naredio – u roku od 25 minuta neutralisati haubice i povući se – izjavio je prilikom svjedočenja pred Sudom BiH u prošli četvrtak svjedok Šišić. On je tada potvrdio da je čuo kako su prilikom akcije pripadnici tadašnje TO naišli na jak organizovan otpor i da je pritom bilo pet poginulih i pet ranjenih.
Šišić je kao komandant jedinice TO na Slivnu svjedočio o granatiranju tog sela sa Čemerna, rekavši da je za samo tri dana nabrojao tačno 153 granate koje su pale na selo, te da su stotine granata preko njih otišle u pravcu Breze, Visokog i drugih naselja na tom području.
– Te granate su pogodile školu i Dom zdravlja, a znam i da je bilo poginulih civila – rekao je Šišić. Njegovo svjedočenje potvrdili su i oni koji su u tim granatiranjima izgubili najbliže.
Prva žrtva granatiranja bio je Galib Jusić, koji je poginuo petog juna, u krugu brezanskog rudnika. Njegov brat Nevzet se sjeća da je to bilo već oko šest sati ujutro, što govori da su haubice djelovale odmah nakon što su postavljene na Čemernu.
– Brata smo sahranili tek nakon tri dana jer se nije moglo od stalnog granatiranja, a već je bilo više poginulih. Sjećam se Keme Kazaferovića, Đuđe Palduma, policajca Drajevića, jednog Softića, a znam da je tada sahranjeno i jedno dijete, ne znam mu ime roditelja – priča Jusić.
Dženita Fazlić je 6. juna 1992. godine u granatiranju sa Čemerna izgubila oca Kemala Kazaferovića. Tada je imala 17 godina i dobro se sjeća tog granatiranja i pogibije oca.
– Bio je jedna od prvih žrtava u Brezi, ali nije bio i jedini. Poginuo je ispred Doma zdravlja koji je bio često meta napada. Tada je poginuo i otac jednog mog poznanika a ranjen je i hodža Mehmed Ahmedspahić. Znam da su mog oca i još pet poginulih sahranili tek nakon dva dana jer se nije moglo od granatiranja- svjedoči Dženita i dodaje da je tog dana klanjana zajednička dženaza za šest stradalih.
Ova svjedočenja mogu se posmatrati u svjetlu prvobitne optužnice koju je Tužilaštvo podiglo protiv 12 pripadnika TO iz Kaknja, Breze i Ilijaša u kojoj se uopće nije pominjalo postojanje haubica na Čemernu i njihovo djelovanje po civilnim ciljevima, na šta su pažnju često skretali branioci optuženih. Tek u izmijenjenoj i objedinjenoj optužnici tužilac Simović je priznao postojanje haubica, te je u uvodnoj riječi rekao da će sve preduzeti da oni koji su dovezli haubice te dejstvovali po civilima i civilnim ciljevima budu procesuirani, što do danas nije uradio.
