Dolazak proljeća
Topli nam vjertovi miluju lica,
S proplanka bijelog topi se snijeg,
Planinski potoci maraton trče,
Maršutom – livada – šuma – brijeg.
U žbunovima rađa se život,
Šarmantni smrčci mame berače,
Posvuda kitnjaste visibabe,
U proljetnom dekoru one prednjače.
Veseli pasatir sporo se kreće,
Za stadom koje paskom krivuda,
Tek rođeni janjci sretni što žive,
Za beskrajne igre ne žele truda.
Meni je ožujak uvijek drag bio,
Uvijek je nosio čarobnu ljepotu,
Svjetlost i toplina koja ga krasi,
Vječni su podsticaji novom životu.
Zijad Frljak, 1997. godina
