Piše: Amina Čorbo-Zećo
Svjedočenjem Rame Šišića i zaštićenog svjedoka H nastavljen je proces pred Sudom BiH za 12 optuženih koji se terete za zločine nad žrtvama srpske nacionalnosti u Čemernom, kod Ilijaša, u junu 1992. godine.
Danas smo od advokata Ifeta Ferageta, koji brani Enesa Duraka čuli prigovore koje je uložio, a u vezi uzimanja izjava u istrazi od strane tužioca Vladimira Simovića. Naime Feraget je zaključio da tužilac nije izvršio ispitavanje u skladu sa ZKP-om i u ispitivanju nije išao u korist optuženih.
Ovo se posebno odnosi na činjenicu da npr. zaštićenog svjedoka H tužilac nije pitao ništa o strašnom granatiranju sa Čemerna iz haubica koje su bile postavljene na tom platou, a što je i prethodilo napadu na Čemerno kao legitimnom vojnom cilju.
U ispitivanju tužilac je propustio čuti od svjedoka da je u tom granatiranju uništena škola, bolnica, da su bili ranjeni i ubijani civili.
O kakvom se užasu radilo najviše je pojasnio svjedok Tužilaštva Šišić, koji je kazao da su na njegovo selo Slivno palo 153 granate u tri dana, a da je na stotine još prešlo preko Slivna, a otišlo prema Brezi, Varešu, Kaknju, Sarajevu. Svjedok je kazao da je bila riječ o haubicama 122 mm.
Šišić je kazao da je bio komandir TO Mjesne zajednice Slivno i da su pripadali Opštini Breza, ali da je smijenjen krajem aprila. On je ispričao da je čuo da su neki vojnici u crnim uniformama dobro opremljeni prošli kroz selo Slivno prema Mahmutovića rijeci prije napada na Čemerno 10. juna.
– Sam sam se prijavio da idem na Čemerno. Užasi su se dešavali. Granatiranja su bila stalna s tog Čemernog. U komandi na Vlahinju sam se javio Džemi Hadžiću i kazao da poznajem taj rejon. Džemo je pozvao još jedan vod, Kakanjce. Oni su došli u ispomoć. Hadžić je izdao naredbu da akcija ne smije trajati duže od 25 minuta i da nam je zadatak uništiti haubice, da nema ubijanja niti zarobljavanja. Nismo imali ni vezu, ni cigare nismo smjeli ponijeti. Vidio sam mu suzu u oku kad je izdao naredbu – kazao je Šišić.
Dalje je kazao da su trebali preko Čemernice, ali da su otišli na drugu stranu. Težak je teren bio, kako svjedoči ovaj svjedok, te je u Dolovčićima dobio od Tufe pismo koje je trebao predati Hadžiću i da se akcija odgađa.
Ispričao je d aje padala kiša i da se magla spustila, jer je riječ o planinskom rejonu. Predao je pismo Hadžiću, koji ga je poslao da se odmori.
– Drugo jutro se čula strašna pucnjava i javljeno je da imamo pet mrtvih i pet ranjenih. Kada je to Hadžić čuo čupao je kosu sa glave. Poslije ispred komande se zaustavilo sanitetsko vozilo. U njemu je bio ranjeni Tufo, koji je počeo psovati komandanta Hadžića, govoreći mu da ga je poslalo u smrt. Hadžić je kazao da će Tufu poslati na vojni sud, jer je izdao naredbu da se samo haubice unište – ispričao je Šišić.
Odgovarajući na pitanja advokata Senada Pizovića, koji brani Nehura Ganića Šišić je priznao da je TO bila loše organizirana, a da su samo držane seoske straže u aprilu, maju…
Istakao je da je još prije rata četa koja je brojala 140 ljudi spala na 67, a nihovim odlaskom uzimalo se i naoružanje.
– Time su se naoružavali Srbi iz Ilijaša, ko će drugi – kazao je Šišić.
Svjedok je bio decidan i kada je riječ o nadležnostima. Potvrdio je da komandant TO Breza nije imao nikakve nadležnosti u TO Ilijaš, a da čak njegovi vojnici npr. nisu smjeli nogom kročiti u Općinu Vareš, a što je samo 500 metara od njegovog sela.
– Čemerno je pripadalo Ilijašu i bilo je jako vojno uporište. Mi smo zbog granatiranja iselili cijelo Slivno. I to je bio glavni razlog za napad – istakao je Šišić.
On je kazao i da su haubice postavljene s ciljem artiljerijske podrške pješadiji, srpskim snagama, koje su uspostavile put od Okruglice do debele međe, a krajnji cilj im je bio zauzimanje doline Bosne.
Ifet Feraget Šišića je pitao da li je naredba od kratkoći trajanja akcije značila to da su oni bili mnogo slabiji i da se ne mogu dugo boriti s jačima, na šta je Šišić kazao da su imali informaciju da su na Nišićima dva helikoptera i da im treba toliko da dođu do Čemerna. Potvrdio je da je uz toliku količinu ispaljenih granata iz haubica vrlo vjerovatno da je u Čemernu postojalo i skladište oružja, a da je moglo doći i do zapaljenja istog.
Zaštićeni svjedok H potvrdio je odbranama da je tokom ispitivanja u istrazi njemu predočeno da su optuženi Salko Opačin i drugi, a ne danas optuženi.
Svjedok H potvrdio je da je načelnik štaba TO Ilijaša bio Hašim Spahić sve do 1994. godine, te da je područje Čemerna pripadalo Ilijašu.
Podsjećamo u ovom slučaju optuženi su Džemal Hadžić, Teufik Turudić, Džemal Smolo, Senad Sikira, Benjamin Sikira, Haris Sikira, Enes Durak, Mirsad Bešlija, Nusret Bešlija, Mirzet Bešlija, Hamdija Spahić i Nehru Ganić, a terete se za udruženi zločinački poduhvat.
Nastavak suđenja zakazan je za naredni četvrtak 17. januara, kada će biti saslušana nova dva zaštićena svjedoka.
Izvor: nap.ba
