Piše: Adem DŽAFEROVIĆ
Političkom ludilu Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH i predsjednika SNSD-a, ne nazire se kraj. Od njegove politike do sada niko nije vidio koristi, a i kako bi, kada se u 2021. godini sva njegova retorika svela na forsiranje priče o mirnom razlazu. No, u posljednjih mjesec priču o mirnom razlazu sve manje upotrebljava, a na dnevnoj bazi održava konferencije za medije i ponavlja kako je spreman na sve, te kako će u Narodnoj skupštini RS-a povući saglasnosti za državnu vojsku, indirektne poreze i Visoko sudsko i tužilačko vijeće. Da je sa Dodikom postalo nemoguće razgovarati, shvatili su brojni političari u zemlji, ali i predstavnici međunarodne zajednice. Tako su njegov poziv na sastanak u Administrativni centar Vlade RS-a u Istočnom Sarajevu ignorisali ambasadori vodećih zemalja Evropske unije kao i ambasadori SAD-a i Velike Britanije.
Isfrustriran sve češćim porukama iz Evropske unije i SAD-a o mogućim sankcijama za njega i entitet Republiku Srpsku, Dodik sve više gubi konce, pa je svoja medijska obraćanja uspio pretvoriti čak i u pozive na svirku u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
No, dok je Dodik 2021. godinu provodio u rušilačkom pohodu na državne institucije, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija, član SNSD-a, redovno je građanima ove zemlje obećavao kandidatski status za članstvo u EU. Od takvih obećanja, paradoksalno, Tegeltija nije odustajao ni posljednjih dana dok traje blokada državnih institucija, koju je pokrenuo njegov stranački šef.
Naime, krajem septembra, Tegeltija je na sastanku sa ambasadorom Slovenije u BiH Damijanom Sedarom izrazio očekivanje da će BiH tokom slovenačkog predsjedavanja Evropskom unijom dobiti status kandidata. Podsjetimo, slovenačko predsjedavanje Vijećem Evropske unije počelo je 1. jula i trajat će do kraja godine.
Posljednjih dana o kandidatskom statusu govorila je i ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković.
“Ideja o preciziranju roka za ulazak država u Evropsku uniju može biti važan podsticaj. Bosna i Hercegovina je, uvjereni smo, spremna za kandidatski status, uprkos pokušajima unutrašnje destabilizacije i opstrukcija. Što ranije odobravanje kandidatskog statusa za BiH pomoglo bi ne samo reforme nego bi doprinijelo relaksaciji političke situacije u BiH i cijeloj regiji. Vjerujem da bi to poslalo i pozitivnu poruku cijeloj EU”, kazat će Turković prilikom posljednje službene posjete Republici Sloveniji.
Turković je samo jedan u nizu zvaničnika/ca ove zemlje koji godinama uvjeravaju građane i građanke Bosne i Hercegovine da napredujemo na evropskom putu. Godinama unazad, političari u BiH su tokom svake godine obećavali kandidatski status za članstvo u EU.
“Uvjeravam vas da ćemo iduće godine dobiti kandidatski status”, kazao je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović novinarima u Sarajevu 26. februara 2016. godine, konstatirajući kako je put njegove zemlje ka euroatlantskim integracijama “nezaustavljiv”. Podsjećanja radi, tada je Čović bio član Predsjedništva BiH.
Iste godine, sredinom novembra, Čović je ponovio isto.
“Bilo bi neodgovorno da ne dobijemo kandidatski status veoma brzo”, rekao je tada Čović.
Značajan napredak?
I predsjednik SDA Bakir Izetbegović imao je svoje momente u kojima je najavljivao kandidatski status za BiH.
Tako je u oktobru 2016. godine, prilikom sastanka u Bruxellesu sa zvaničnicima Evropske unije, najavio kandidatski status za BiH u 2017. godini.
Izetbegović je potom u maju 2018. godine ponovo najavio da će BiH dobiti kandidatski status, ali ovaj put početkom 2019. godine.
Prvi čovjek SDA nastavio je sa najavama i u junu ove godine, kada je nakon sastanka sa izvjestiocem Evropskog parlamenta za BiH Paulom Rangelom kazao da BiH kandidatski status ima priliku dobiti već ove godine.
“Uprkos izazovima, BiH je nastavila s ispunjavanjem obaveza na evropskom putu te je ostvaren značajan napredak na ispunjavanju 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU”, naveo je Izetbegović krajem juna ove godine.
O “značajnom napretku” ćemo nešto kasnije.
Na obećanja kandidatskog statusa za BiH nisu bili imuni ni aktuelni članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, Željko Komšić i Milorad Dodik. Oni su početkom 2019. godine najavili kandidatski status za našu zemlju do kraja iste godine.
Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine su u septembru 2020. godine poručili da su prilikom susreta sa zvaničnicima Evropske unije dobili uvjerenja da bi “zemlja mogla dobiti kandidatski status do 2021. godine ako se nastavi sa napretkom u 14 ključnih prioriteta koje je identifikovala Evropska komisija”.
Džaferović je i sam nekoliko puta u 2020. godini uvjeravao javnost kako je realno da BiH dobije kandidatski status za članstvo u EU do kraja 2020. ili u 2021. godini.
Evo, već je jesen…
U julu 2020. godine održao je sastanak sa šefom Delegacije EU u BiH Johannom Sattlerom te je tom prilikom konstatovao da je pokrenuto rješavanje većeg broja od 14 prioriteta iz Mišljenja EK-a “te da bi veliki dio njih do jeseni mogao biti ispunjen”.
Stigla je i jesen 2020, a umjesto reformi, pogađate, dobili smo nova obećanja.
“Postigli smo što smo željeli, ubrzali smo put BiH ka EU. Ono što je za mene jako važno je da će odnos institucija EU i BiH biti kontinuiran i stalan. Na nama je da ispunimo sve obaveze iz Mišljenja Evropske komisije. Predano se moramo okrenuti poslu i, što prije uvjerimo institucije EU da radimo na 14 preporuka, tim prije ćemo dobiti kandidatski status. Ako ovako budemo radili, kao u proteklih nekoliko mjeseci, onda će to biti na ljeto iduće godine“, poručio je Džaferović u oktobru 2020. godine.
Kandidatski status najavljivao je i bivši predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić.
“Vijeće ministara je bilo ključni generator pozitivnih procesa i zaista očekujemo da dobijemo kandidatski status do kraja godine”, rekao je Zvizdić u martu 2019. godine.
Ni već spomenuti aktuelni predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija nije se ustručavao obećavati kandidatski status za našu zemlju.
“BiH radi na prioritetima iz Mišljenja EK-a. Neke od njih smo realizovali, neki su u fazi realizacije. Do kraja 2020. ćemo riješiti najveći dio važnih pitanja iz Mišljenja EK-a. Nažalost, tu ima i političkih tema gdje postoji minimalan stepen saglasnosti. Zato je teško reći da ćemo provesti sve, ali mislim da ćemo do kraja godine provesti kredibilan broj mjera zbog čega bi, prema mom mišljenju, Evropska komisija imala mogućnost da BiH dodijeli kandidatski status”, kazao je Tegeltija u julu 2020. godine.
Iste najave imao je i krajem 2020, da bi sa serijom obećanja nastavio i u ovoj godini. Kandidatski status najavljivao je u maju, junu, julu…
Kredibilni napori?
“Smatramo da smo dosta toga uradili u 2020. i da smo spremni 2021. napraviti dovoljan broj kredibilnih mjera da bi BiH dobila kandidatski status”, rekao je predsjedavajući Vijeća ministara sredinom jula ove godine.
Safet Softić, predsjedavajući Komisije za vanjske poslove Zastupničkog doma Parlamenta BiH, nije najavljivao, ali jeste u aprilu ove godine tražio od Evrope da BiH do kraja ove godine dodijeli status kandidata za članstvo u Uniji te službenike EU pozvao da “prepoznaju kredibilne reformske napore BiH”.
A koliko su doista bh. političari i institucije uložili kredibilnih reformskih napora o kojima govori Softić, ali i svi njegovi prethodnici, govorit ćemo u nastavku ovog teksta.
Prvenstveno je to važno objasniti građanima BiH koji površno ili nikako ne prate evropske integracije naše zemlje ili politiku uopšteno. Zašto? Zato što na osnovu izjava političara u javnom prostoru građani formiraju svoje mišljenje, te dobar dio njih vjerovatno i misli da aktuelna politička kvazielita misli dobro ovom narodu, pa samim time vjerovatno i postoji dobar dio stanovništva koji sada smatra da su političari ovu zemlju doveli daleko na evropskom integracijskom putu. A da građani uglavnom vjeruju svojim dželatima, pokazali su manje ili više svi prethodni izbori u Bosni i Hercegovini, pa nama ne preostaje ništa drugo nego da pokušamo pomoći običnom građaninu da shvati kako politički lideri u ovoj zemlji ne rade za narod i napredak zemlje, već isključivo za spašavanje vlastitih pozicija kojima su sebi priskrbili enormna bogatstva.
Što se tiče “kredibilnih reformskih napora”, koliko su kredibilni najbolje znaju upravo u Evropskoj uniji, čiji su zvaničnici prethodnih godina gotovo na sedmičnoj bazi ponavljali bh. vlastima da se moraju konačno uhvatiti reformskih procesa i početi raditi u korist građana, u suprotnom, kandidatskog statusa i članstva u EU na “lijepe oči” neće biti.
Mizernih 1/14
A da li su bh. vlasti slušale instrukcije iz Unije, najbolje ćemo saznati ako sagledamo njihov učinak u prethodnim godinama.
Naime, 29. maja 2019. godine, Evropska komisija je usvojila Mišljenje o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji, koje sadrži 14 ključnih prioriteta koje BiH treba da ispuni kako bi dobila preporuku za otvaranje pregovora o pridruživanju.
Mišljenje pruža sveobuhvatne smjernice za postepene reforme. Ključni prioriteti obuhvataju područja demokratije/funkcionalnosti, vladavine prava, osnovnih prava i reforme javne uprave.
Činjenica je da je od 14 prioriteta u potpunosti ispunjen samo jedan, i to onaj koji se odnosi na osiguranje pravilnog funkcionisanja Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje (POSP), dok je svega pet prioriteta iz Mišljenja EK-a realizovano parcijalno ili se počelo ispunjavati.
Kada je riječ o ovom ispunjenom prioritetu, važno je napomenuti da je bh. političarima trebalo čak pet godina da ispune jedan mizeran uslov. Vjerovali ili ne, radi se o imenovanju zastupnika i delegata državnog Parlamenta koji će učestvovati u radu POSP-a, koji se sastoji od članova Evropskog parlamenta, s jedne, i članova Parlamentarne skupštine BiH, s druge strane.
Koliko je političarima u BiH stalo do napretka najbolje govori činjenica da se pet godina nisu bili u stanju dogovoriti oko Poslovnika o radu Odbora za stabilizaciju i pridruživanje Parlamenta BiH.
Naime, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između članica EU i BiH stupio je na snagu 1. juna 2015. godine. Ipak, pet godina komunikacije Parlamenta BiH i Evropskog parlamenta u sklopu SSP-a nije bilo, jer Evropska unija nije željela prihvatiti način entitetskog glasanja u Parlamentarnom odboru BiH, a na kojem su insistirali predstavnici RS-a.
Na kraju, u julu 2020. godine, političari u BiH su popustili – imenovali su 13 zastupnika i delegata u Parlamentarni odbor SSP-a i prihvatili Poslovnik o radu.
Dakle, ovo je jedina preporuka iz Mišljenja Evropske komisije koju su ispunile bh. vlasti.
Postoji nekoliko prioriteta koji su ispunjeni djelimično, a jedan od njih glasi ovako:
“Osigurati da se izbori provode u skladu sa evropskim standardima tako što će se provesti relevantne preporuke OSCE-a i Venecijanske komisije, osigurati transparentnost finansiranja političkih stranaka i održati lokalne izbore u Mostaru”.
Pogađate, vlasti u BiH dogovorile su se samo da održe izbore u Mostaru, a pošteni izbori i transparentnost finansiranja političkih stranaka im nije padala na pamet. Dakle, usvojena je samo jedna trećina ovog prioriteta.
Svi drugi procesi su potpuno blokirani i opstruiše se usvajanje ključnih zakona koji bi doprinijeli vladavini prava i borbi protiv korupcije.
Kada je riječ o vladavini prava, bh. političari nisu uradili ništa.
“Unaprijediti funkcionisanje pravosuđa kroz usvajanje novih zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i sudovima BiH u skladu sa evropskim standardima”, kaže se u jednom od prioriteta.
Izdvojit ćemo još neke prioritete čija implementacija bh. političarima očigledno ne ide u prilog.
“Jačati prevenciju i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, uključujući i protiv pranja novca i terorizma, prvenstveno putem:
- a) usvajanja i provođenja propisa o sukobu interesa i zaštiti uzbunjivača;
- b) osiguravanja djelotvornog funkcionisanja i koordinacije tijela za borbu protiv korupcije;
- c) usklađivanja zakonodavstva i jačanje kapaciteta za javne nabavke;
- d) osiguravanja efikasne saradnje između tijela za provođenje zakona i tužilaštava;
- e) demonstriranja napretka u ostvarivanju rezultata proaktivnih istraga, potvrđenih optužnica, kaznenih progona i pravosnažnih osuđujućih presuda u predmetima organiziranog kriminala i korupcije, uključujući i one na visokom nivou;
- f) depolitizacije i restrukturiranja javnih preduzeća i osiguravanja transparentnosti procesa privatizacije”.
Domaće vlasti nisu osigurale ni nediskriminaciju građana, koja je također jedan od prioriteta. Ovo se odnosi na presudu Suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu “Sejdić i Finci”.
Iz domena osnovnih prava, vlasti su djelimično riješile dva prioriteta.
“Osigurati pravo na život i zabranu mučenja, posebno (a) ukidanjem upućivanja na smrtnu kaznu u Ustavu Republike Srpske i (b) imenovanjem nacionalnog mehanizma za prevenciju mučenja i nečovječnog postupanja”, glasi jedan prioritet, a vlasti u RS-u su ukinule smrtnu kaznu, tako da je ovaj prioritet riješen polovično.
Polovično je ispunjen i prioritet koji glasi:
“Osigurati poticajno okruženje za civilno društvo, posebno poštujući evropske standarde o slobodi udruživanja i slobodi okupljanja”.
Evropski standardi i dalje nisu implementirani u zaštiti slobode okupljanja, posebno u entitetu Republika Srpska, gdje se aktivistima koji su spriječeni da se mirno okupljaju prijeti procesuiranjem. Zakoni o slobodi okupljanja još uvijek nisu usklađeni na različitim nivoima vlasti. Jedino je tokom 2020. godine Brčko distrikt usvojio novi Zakon o slobodi okupljanja, koji je u potpunosti usklađen s evropskim standardima. Na svim ostalim nivoima vlasti osnovi za ograničenje okupljanja i odredbe o odgovornosti organizatora okupljanja nisu usklađeni s evropskim standardima.
Riješena je samo jedna trećina prioriteta koji se tiče reforme javne uprave.
Još jedan od prioriteta kojeg se bh. vlasti nisu ni dotakle je onaj koji se tiče medija.
“Garantovati slobodu izražavanja i medija i zaštitu novinara, posebno putem (a) osiguranja odgovarajućeg sudskog procesuiranja predmeta prijetnji i upotrebe nasilja nad novinarima i medijskim radnicima, i (b) osiguravanja finansijske održivosti sistema javnih RTV servisa”, glasi jedan od prioriteta iz Mišljenja EK-a.
Bh. političari se nisu zanimali ni za prioritet koji glasi:
“Unaprijediti zaštitu i inkluziju ranjivih grupa, posebno osoba sa invaliditetom, djece, LGBTI osoba, pripadnika romske zajednice, pritvorenika, migranata i tražilaca azila, kao i raseljenih lica i izbjeglica u cilju zatvaranja Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma”.
Dakle, sada se vjerovatno pitate na osnovu čega su brojni bh. političari najavljivali kandidatski status našoj zemlji svih ovih godina i na osnovu čega su tvrdili da su uložili “kredibilne reformske napore”? Da, pitaju se i u Evropskoj uniji…
