U ovome lirskom, maštovitom romanu, Elif Shafak razmatra dvije usporedne priče – jednu suvremenu i drugu smještenu u trinaesto stoljeće, kad je sufijski pjesnik i mistik Rumi susreo svog duhovnog mentora, derviša lutalicu poznatog kao Šems iz Tabriza. Obje priče zajedno utjelovljuju Rumijevu bezvremenu poruku ljubavi.
Američka kućanica Ella Rubinstein ima četrdeset godina i u nesretnom je braku kad prihvaća posao recenzentice jednog književnog agenta. Njezin je prvi zadatak pročitati i izvijestiti o romanu naslovljenom Slatko bogohulje, kojeg je napisao muškarac po imenu Aziz Z. Zahara. Zaharin roman, ispričan u mnogo različitih glasova, priča o Šemsovoj potrazi za Rumijem i ulozi derviša u preobrazbi uspješnog, ali nesretnog svećenika u predanog mistika, strastvenog pjesnika i zagovornika ljubavi.
Sve više opčinjena ovom pričom i sve se više udaljavajući od svog supruga, Ella počinje propitkivati svoj zaštićen, provincijski život i posezati za Azizom, koji živi u Amsterdamu. Ujedno je oduševljavaju Šemsova pravila ljubavi koja nude uvid u drevnu filozofiju temeljenu na jedinstvu svih naroda i vjera i nazočnosti ljubavi u svakome od nas. I dok Ella čita Azizov roman, shvaća da Rumijeva priča odražava njezinu vlastitu i da je Aziz – jednako kao Šems – došao osloboditi je, preobraziti je na način koji nikad ne bi mogla zamisliti.
U Četrdeset pravila ljubavi, Elif Shafak isprela je čudesnu priču o ljubavi i duhovnoj čežnji, sjajno istražujući univerzalnu želju za prisnošću – s drugim ljudskim bićem kao i sa božanskim. Ovaj je roman provokativan u najboljem smislu te riječi, jedan od rijetkih koji uspijeva rasvijetliti mistične vidove svakodnevnog postojanja, roman uma koliko i srca, s mudrošcu koja prožima svaku stranicu.
