Brezanske Kahve
Još su svježe uspomene moje,
Na djetinstvo prepune ljubavi,
Još mi zvone riječi moje majke,
S davnom slikom kad me je budila.
Žubor rijeke u večernje sata,
Pjesma ptica iz krošnjih jasmina,
Uz huktanje lokalnoga voza,
Bili su mi česta noćna rima.
Počesto se i glas muški čuo,
Ašiklija u ponoćne sate,
Uz kikote lijepih komšinica,
Prođoše mi te godine puste.
Na kahvama u staroj kafani,
I poker se znao razbaciti,
Kasno noću, tiho pored majke,
Na prstima i uzdah sakriti.
I sad Stavnja istim tokom teče,
Obale joj ljepše nego prije,
Često sećem do kasno uveče,
Sjećajući se nečeg čega nije.
Tekst napisao: Zijad Frljak
Breza, 1999. godine.