Dijete sa Neretve, kada u njenom brzoplavom hiru stekne epitet cara, pa još taj epitet nosi dok je živ, zapitati se ko je i što je bio?
Ljekar Alija Alikalfić-Car rođen je u Mostaru davne 1882. godine, gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Medicinski fakultet odstudirao je u Beču, tako da je opus znanosti sem obaveznog latinskog upotpunio i njemačkim jezikom, što mu je daljem životu i radu itekako pomoglo. U Brezu nije došao slučajno, nego je po njega otišao prije drugog svjetskog rata niko dugi do načelnik općine Bego Nefić. Po samom izbijanju rata, Alija odan svom rodnom Mostaru i Neretvi zbog koje je dobio nadimak Car, skačući u njene plaveti, a vratio se drugovima uključujući se u NOR kao prijeka potreba.
Hercegovac je volio Bosnu iznad svega po okončanju rata vratio se u Semizovac, a to nije bilo daleko od našeg grada. Brezi je bio potreban dobar ljekar pa je 1947. godine Mujo Smailbegović uspio privoljeti doktora Aliju da se vrati i preuzme posao Ljekara i upravnika Općinske bolnice. Po formiranju Rudničke ambulante i stacionara 1955. godine doktor Alija postaje članom ove radne organizacije, ponovo kao ljekar i upravnik zaključno sa 1960-tom godinom, jer je Rudnik te godine ukinuo ambulantu, a Alija iz ličnih razloga otišao u Praču.
Ljubav prema Brezi bila je jača od bilo kojih drugih interesa, pa je Car nakon kraćeg odsustva ponovo zakoračio brezanski prag, koji nije prekoračio nazad sve do svoje smrti 1966. godine.
Okarakterisan od svojih kolega kao izuzetan dijagnostičar u Sarajevu i dalje, i kod građana Breze važio je kao poseban ljekar i gost. Kada je radio u Rudniku, išao je u Gorušu u sektorsku ambulantu i tamo liječio rudare i njihove članove porodice. Bio je član čete za spasavanje i predavač prve pomoći, kako bi rudari bili spremni u momentima nesreće.
Popularni Car je imao privatnu ordinaciju u kojoj je pregledao građana Breze. Kažu da mu je porez bio veći od zarade, jer je bolesnima znao reći: “Plati kad ozdraviš”, a ljudi ko ljudi neko dođe, a neko nikada. Alija je liječio željezničare u Podlugovima i građane Ilijaša. Išavši sedmično po dva puta i kažu svima bio prav i dobar.
Za svoj samoprijegor Rudnik Breza mu je sagradio kuću u Jurjavčića ulici u kojoj nije živio zbog samo njemu poznatih razloga. Dom zdravlja u Brezi kao zaslužnom ljekaru u ulaznom holu postavio mu je spomen-bistu 16.6.1972. godine.
Njegov mezar u Mahalskom groblju još će dugo kazivati, da je volio ljude brezanske, ljude bosanske, jer je tako on htio.
Breza, juni 1994. godine, Ibrahim Dedić.