Simović i nije toliko naivan kako se predstavlja. On je kroz pitanja svjedocima cijelo vrijeme forsirao barem dvije teze: da se radilo o napadu na selo Čemerno, a ne na bateriju haubica vojske RS na platou Čemerno. Haubice su legitiman vojni cilj, a napad na selo Čemerno je ratni zločin. Simović je to toliko puta ponovio da su i pojedini advokati odbrane upali u ovu Simovićevu zamku
Bože spasi nas od sudija poput Branka Perića koji svilen gajtan zateže po inspirativnom nahođenju, a ne po težini dokaza i snazi paragrafa. On zna ko odlazi u hotelske vikend švaleracije! Briše video nadzore. Napada novinare. Drži slovo tužiocu. Savjetuje porodicu Memić da, zamislite, ne odustaju od pravde jer se suosjeća s njima…
Ali za njih sudija Perić nema pravdu, već indirektno brani Dalidu Burzić i najavljuje nastavak svog sudačkog šoua u aferi „Respiratori“. A časni sudija Branko Perić neka samo odgovori šta je radio u ratu?! Njegov pravosudni pajtaš tužilac Vladimir Simović već godinama ima crni šou, takođe, u državnom sudu. Uporno trenira živce optuženima i njihovim porodicama igrajući se njihovim sudbinama kao vojskovođa s olovnim vojnicima?!! Više nema dilema kako funkcioniše bh. pravosuđe.
Tužilac Simović se izletio priznavši da radi po politićkim nalozima, kazavši da jeoptužnicu za slučaj Čemerno podigao po nalogu Narodne skupštine sjeveroistočne Bosne i Hercegovine (NSRS). Odnosno, na osnovu osebujnih izjava pisanih u bijeljinskoj policiji?!
Interesantno, u ovoj višegodišnjoj pravosudnoj farsi prodefilovali su mnogi svjedoci i svašta posvjedočili. Pa čak tvrdili da su prepoznavali ubijene na Čemernom prekrivene dekama po bijelim vunenim čarapama. Drugi su, kao svjedoci optužnice, tvrdili da nisu rekli ono što je u izjavi napisala bijeljinska policija. Da im nije nuđeno čitanje izjave, već samo da je potpišu… I tako u nedogled s apsurdima. Ali niko ne poteže krunski argument i pitanje: Kako je sud prihvatio, u ovako osjetljivom procesu, falš izjave a da se od istrage i tužilaštva nije tražio zakonski, ako ne video, onda audio snimak izjava.
Teatar apsurda Tužilaštva BiH nastavio se i minulog četvrtka. Svjedoci optužnice bila su dva vozača. Dva uposlenika Vodovoda i kanalizacije. Ramiz Selimanović i Ferid Bešlija. Prvo je tužilac Simović pokušao od Selimanovića izmamiti priznanja i odgovore koji odgovaraju njegovoj optužnici. Kada svjedok nije upao u ovu klopku tvrdeći da on to nije rekao dajući izjavu u prostorijama SIPA-e u Lukavici (Istočno Sarajevo) Simović je pribjegao drugom lukavstvu: čitao je izjave Selimanovića iz zapisnika. Više nije bilo važno šta je svjedok rekao, već njegov način svjedočenja i ogromni raskol njegovog vokabulara i terminologije unešene u zapisnik.
Svima u sudnici je bilo jasno da je svjedok instruisan ili da su inspektori SIPA-e pisali izjavu kako je njima odgovaralo, dok je Selimanović tvrdio da nije pročitao zapisnik, već da mu je samo rečeno da ga potpiše.
Svjedočenje Ferida Bešlije bilo je još apsurdnije. Tužilac Simović je toliko smušeno postavljao pitanja da je svjedok tvrdio da ga ne razumije, a sutkinja Minka Kreho ga je doslovno pitala poslije silnih upozorenja:
-Da li vi znate direktno postaviti pitanje? Tužioće, dogurali ste do opomene!
-Moja pitanja su jasna. Svjedok pogrešno formuliše odgovore i stvara zabunu-pravdao se Simović.
-Nije tačno tužioće! Vi ne zate postaviti pitanje- konstatovala je sutkinja Kreho.
Nakon silnih prigovora odbrane zbog nesuvislih i sugestivnih, te ponavljanja pitanja tužilac Simović, narodski rečeno, nije više znao je li poš'o ili doš'o. To je toliko eskaliralo da da je sutkinja Kreho gotovo komično intervenisala na prigovore odbrane:
-Prihvata se prigovor. Ne morate objašnjavati?!
Šou u sudnici se nastavio jer je Simović uporno tvrdio da je Bešlija u ranijim iskazima govorio potpuno dugačije. Međutim, ne samo da se utvrdilo da je Bešlija isto govorio i u četvrtak kao i 2017. godine, već i da su ga uposlenici SIPA-e gotovo uhapsili na radnom mjestu kako bi dao iskaz, navodno, kao svjedok.
Vrhunac je, naravno, uslijedio na kraju dana:
-Ulažem prigovor na iskaze oba svjedoka- rekao je na kraju tužilac Simović.
Bilo bi komično da nije tragično, jer je riječ u svjedocima optužnice koju zastupa tužilac Simović i da nije riječ o poigravanju sudbinom 12 optuženih i 12 njihovih porodica koje već godinama žive pakao u režiji Simovića i Narodne skupštine sjeveroistočne BiH (NSRS).
No, Simović i nije toliko naivan kako se predstavlja. On je kroz pitanja svjedocima cijlo vrijeme forsirao barem dvije teze: da se radilo o napadu na selo Čemerno, a ne na bateriju haubica vojske RS na platou Čemerno. Haubice su legitiman vojni cilj, a napad na selo Čemerno je ratni zločin. Simović je to toliko puta ponovio da su i pojedini advokati odbrane upali u ovu Simovićevu zamku.
Druga Simovićeva teza je bila da je napad izvela Armija RBiH, a ne TO i pripadnici seoskih straža. To znači da je riječ o organizovanoj vojnoj formaciji koja je imala komandni kadar koji mora odgovarati za napad, kako tvrdi Simović, na selo Čemerno.
Nakon svega, nemoguće se ne zapitati šta radi glavni tužilac Tužilaštva BiH, disciplinski organi tužilaštva, predsjednik Državnog suda BiH, pa i VSTV?! Zar niko ne prati rad tužilaca, jer je Simovićevo dokazivanje navoda optužnice sramota za bh. pravosuđe. Zar je tata Simović toliko jak da njegovom smušenom i nesposobnom sinu Vladimiru niko ništa ne smije. Ako je tako, onda Vladimir Simović nije po zanimanju tužilac, već sin!
Autor: M.K./fotdoor.ba
