Kada se preselite u drugu državu nije se lako snaći i privići na novu sredinu. Međutim, uz ogromno razumijevanje zajednice, i pomoć novih prijatelja kao i organizacija poput UNHCR-a i CRS-a, proces integracije i postajanja aktivnog člana novog društva bude znatno olakšan.
Kao pedesetšestogodišnjak iz Sirije koji je zbog ratnih okolnosti bio primoran napustiti rodnu zemlju, Abdul Raouf se veoma brzo se navikao na život u Bosni i Hercegovini, naučio je bosanski jezik dovoljno dobro da se može sporazumjeti, a vrlo brzo je pronašao i posao. Prije pet godina, tačnije 2017.godine, dodijeljen mu je status supsidijarne zaštite u BiH – status koji se odobrava strancima koji ne ispunjavaju uslove za azil, a za koje se opravdano vjeruje da bi povratkom u zemlje porijekla bili životno ugroženi. Iako mu život u BiH potpunosti odgovara, kako kaže, bio bi sretniji da može otići kod svoje troje djece koji žive izvan granica Bosne i Hercegovine. Njegova djeca su ga posjećivala u Bosni i Hercegovini, međutim Abdul Raouf ima želju da i on njih posjeti i vidi kako žive. Nažalost, sa statusom supsidijarne zaštite to mu je onemogućeno jer nema dokumente za putovanja, te ne može napustiti zemlju.
Abdul Raouf zaposlen je u kompaniji “AMKI” d.o.o. kao pomoćni radnik. Tokom svog radnog dana pomaže svim uposlenicima u obavljanju njihovih svakodnevnih poslova. Kako ističe, nije mu teško raditi bilo koji posao, a relacije na poslu su veoma prijateljske. Tokom svog radnog dana susreće se s velikim brojem ljudi i svi su prijateljski nastrojeni prema njemu budući da je i on sam veoma druželjubiv, otvoren i pozitivan.
„Bosna i Hercegovina je lijepa zemlja, ljudi su izuzetno dobri, prijatni i gostoljubivi, smatram je svojom drugom domovinom. Kao i svugdje u svijetu, kada čovjek živi sam, odvojen od svoje porodice i u drugoj zemlji, život je u načelu težak, ali ljudi iz mog okruženja su ti zbog kojih sam ostao u Bosni i Hercegovini”, istakao je Abdul.
Njegov kolega kaže da može uočiti promjene raspoloženja kod Abdula nakon što razgovara sa svojom porodicom, ali da on svoja osjećanja ne ispoljava pred kolegama, uvijek je nasmijan i spreman pomoći. „Mi smo Abdul Raoufa poznavali prije nego što je počeo raditi kod nas. Naučio je lokalni jezik dovoljno dobro jer tokom svog radnog dana komunicira s velikim brojem ljudi”, ističe Nihad Bučan, direktor AMKI-a.
Bez obzira na to što je Abdul Raouf bio prisiljen otići iz svoje zemlje bez ičega i doći u Bosnu i Hercegovinu čiju kulturu, jezik i običaje ne poznaje, ne smijemo izostaviti činjenicu da on u sebi nosi motivaciju za radom, želju za boljim početkom i brojne vrijednosti koje mogu doprinijeti jačoj koheziji bosanskohercegovačkog društva. Interakcijom i komunikacijom obogaćujemo jedni druge, a međusobno prihvatanje je prvi korak ka integraciji. „Abdul Raouf je prihvatio bosanskohercegovačke vrijednosti, ali nije ni zanemario svoje. U našu kompaniju unosi vedrinu, uvijek je nasmijan i naši klijenti posebno vole komunicirati s njim”, rekao je njegov kolega Zihret.
Kada je došao u Ilijaš, u kojem i danas živi, upoznao je Hamidu koja je od samog početka bila uz njega i pomagala mu. Svaki dan koristi priliku da provodi vrijeme s njom budući da i ona živi sama. Razlog zbog kojeg je osjetio posebnu povezanost s Hamidom je taj što su imali slična životna iskustva i upravo ta iskustva su dovela do toga da razumiju jedno drugo. „Ja živim sama već nekoliko godina, a Raouf je jedina osoba koja me posjećuje svaki dan. Njegovo prisustvo u mom životu mi mnogo znači jer se jako dobro razumijemo s obzirom na to da smo oboje odvojeni od svojih porodica”, kaže Hamida.
Raouf je zaposlen zahvaljujući projektu Održiva integracija osoba pod međunarodnom zaštitom koji implementira Catholic Relief Services (CRS) uz finansijsku podršku UNHCR-a i Vlade Švajcarske. S obzirom na poteškoće s kojima se susreću osobe pod međunarodnom zaštitom, projekat nastoji pomoći njihovom ekonomskom osnaživanju kroz pronalazak zaposlenja, jačanje vještina i kvalifikacija formalnim i neformalnim obrazovanjem te uspostavljanjem društvenih veza s lokalnom zajednicom u kojoj su nastanjeni. Do sada je podržano zaposlenje osam izbjeglica i osoba pod supsidijarnom zaštitom u IT sektoru, marketingu, održavanju objekata i ugostiteljstvu, i pet osoba iz socijalno ugroženih domicilnih porodica kojima je posao bio potreban.
