Nekako mi ovih dana na društvenim mrežama konstantno iskaču objave o svekrvama i snahama. Valjda je to vječita tema o kojoj se u nedogled može raspravljati. Poput one- kokoška ili jaje…
Vjerovatno se tako često vrti jer se većina nas u tome može i prepoznati. Identifikovati se sa pričom. Ako ne sa onom iz članka, onda sa nekom iz jednog od komentara.
Skrolam. Prođem tekst. Rijetko čitam. Ne dopada mi se naša ogoljenost na društvenim mrežama. Nekako nam ništa nije sveto. Izlažemo svoje živote. Otvorimo dušu ljudima koje nikada nismo vidjeli. Nekad prouzrukujemo svađu ili zamjeranje. Sa znanim ili neznanim. Zbog lajka, čitanosti, nekad i zbog potrebe za utjehom. Za saznanjem da je još nekom kao nama. Lijepo. Ili teško…
Ako ćemo realno, ima nas svakakvih. I svekrva i snaha. Dobrih. Loših. Otvorenih. Povučenih. Sa predrasudama. Bez. Sa očekivanjama. Bez. Ima nas koje smo dobre glumice. Ima nas i koje nismo. Pa nam se u očima vidi tuga i otme uzdah. Ima nas i koje smo svekrvom dobile drugu majku. One manje sretne maćehu. Ima nas čije umiru od ljubavi prema našoj djeci i smijemo se njihovom pretjerivanju. Ima nas i koje su dobile maćehu. Ima nas koje smo divne, brižne snahe. Ima nas i koje gledamo samo sebe i želimo distancu. Persiramo ih i viđamo se samo o praznicima. Ima nas i koje se ne viđamo. Boga mi, i ne pričamo.
Kakve god da su, vaše su. Porodica su. Njegova. A on je vaš. Ne pričajte jedne o drugima. Ogovaranje odnos neće promjeniti. Ni savjeti koje dobijete od raznih lajf koučeva, motivacijskih govornika, influensera, vračeva, seoskih gatara i slično. Svaka osoba je ličnost za sebe. Nisu svi savjeti jednako primjenjivi. Ne živimo svi u istim okolnostima niti prolazimo kroz iste stvari. Ne postoje na svijetu dva ista čovjeka. Samim time ni dva ista odnosa.
Poštujte sebe. Sebe. Zato se ne upustajte u takve diskusije. Jer ste dama. Ona koja zna da takve priče više govore o njoj nego o bilo kome drugom. Dama koja zna da je takva diskusija nepoželjna jer se o porodičnim stvarima ne priča.
Porodičnim. Da.
Kad pomislite da nepravda boli vas, sjetite se da je to ipak njegov roditelj. Priznao ili ne, takav odnos više boli njega. Zato, kratko podsjećanje. Nije sve što je na društvenim mrežama tu da bi pomoglo. Ni da bi život obogatilo. Ni da bi vas nečem naučilo. Preko nekih objava je, jednostavno, najbolje preći.
Ako ni zbog čeg drugog, onda zbog onog koji sjedi pored vas. Sjetite se da se za takvo što možete i trebate zahvaliti samo Bogu. Ah, da. Umalo zaboravih poentu priče. I svekrvi…
