Lovorov list nezamjenjiv je dodatak u jelima poput supa, variva i umaka, no u zadnje vrijeme postavlja se pitanje da li ovaj tradicionalni začin zaista daje posebnu aromu ili ga koristimo samo iz navike?
Da bi lovor jelu dao potrebnu aromatičnost i okus, potrebno ga je znati pravilno skladištiti i koristiti, ali i znati razliku između dvije osnovne vrste ove biljke.
Tipično ga dodajemo jelima koja se polako kuhaju, od variva do supa, jer lovorovi listovi otpuštaju više okusa što se duže krčkaju. Prvo treba istaknuti kako postoje dvije vrste lovorovog lista – mediteranski i kalifornijski, no češća je primjena mediteranskog lovorovog lista, piše HuffPost.com. Naime, mediteranski lovorov list raste na drvetu Laurus nobilis, dok kalifornijski dolazi s drveta Umbellularia californica. List mediteranskog lovora kraći je i zaobljeniji s često valovitim rubovima, dok je kalifornijski prepoznatljiv po dugim i tankim listovima. Kod nas nalazimo gotovo isključivo mediteranski lovor, Laurus nobilis.
Kako se radi o dvije potpuno različite biljke, tako se razlikuju i njihove arome. Znatno suptilnijeg okusa, mediteranski lovorov list kojeg nazivaju još i turski, primjereniji je za kuhana jela s povrćem poput mrkve ili paprike. Odlikuje ga nježna nota koja podsjeća na mentu te aroma toplog začina za pečenje.
Kalifornijski lovor na koji možemo naići eventualno u sušenom obliku, je snažno aromatičan, okusa koji pomalo podsjeća na eukaliptus. Ima jaču, pomalo cvjetnu aromu koja ne podsjeća na začine na koje smo navikli pa nije preporučljiv za kuhanje jer njegov okus lako može nadjačati okus jela. Obzirom na različite okuse, mediteranski lovorov list preporučljivo je koristiti prilikom pripreme različitih jela kod kuće, dok će kalifornijski biti primjereniji izbor iskusnim i profesionalnim kuharima.
Kako koristiti lovorov list?
‘Kada je u receptu naveden lovorov list, obično se misli na sušeni mediteranski list. Takav oblik se najčešće koristi, osim ako nije u receptu drugačije naznačeno,’ objašnjava stručnjakinja za biljke Cal Orey. Iako je općenito pravilo kod većine začinskog bilja da osušeni listovi imaju dvostruko jaču aromu od svježih, kod lovorovog lišća vrijedi potpuno obrnuto. Svježe lišće ima znatno jaču aromu, pa ih i treba koristiti štedljivije. Opće pravilo je da ukoliko želite svježe lišće zamijeniti suhim, količinu prepolovite. No, bez obzira koju vrstu koristite, kuhajte s cijelim lišćem, a zatim ih bacite prije posluživanja. Lovor dodajte na samom početku kuhanja jer lagano i dugo kuhanje najbolje opušta njegovu aromu.
Osušeni ili svježi lovorovi listovi?
Stručnjakinja za začine Cal Orey uvijek preporučuje korištenje sušenog lovora. Osušeni listovi znatno su praktičniji za korištenje – lakše ih je pronaći u prodaji te imaju poprilično dug rok trajanja. Oni nešto vještiji u kuhinji svježi lovor često koriste za pripremu umaka, poput bešamela te za pripremu ukusnog i zdravog čaja s dodatkom malo meda i cimeta.
Breza X/ljepotaizdravlje.ba
