Divljač je podložna raznim oboljenjima. Ona može neke zarazne i parazitarne bolesti prenijeti na domaće životinje, pa i na ljude.
Za većinu bolesti divljači u prirodi ne postoji efikasan način liječenja, ali se raznim mjerama oboljenja i širenja bolesti mogu znatno smanjiti, navode iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).
Tim povodom u INZ-u su priredili informativni materijal – letak o oboljenjima divljači, u kojem se navode osnovne informacije za lovce.
Uočavanje i otkrivanje bolesti kod divljači se može otkriti osmatranjem lovišta, odnosno divljači.
Dok je zdrava divljač pokretna, plašljiva i bježi na najmanji znak opasnosti, bolesnu divljač je lako uočiti, zbog vidljivih tjelesnih deformacija, izraslina, napetog trbuha, neobičnog ponašanja i pokreta…
U lovištu se može naći uginula divljač, koja se otprema najbližoj veterinarskoj stanici ili veterinarskom fakultetu uz obavezne mjere zaštite, navode iz INZ, uz napomenu da je svaki lovac dužan, preko lovačkog udruženja ili pojedinačno, da prijavi sumnju o zaraznoj bolesti veterinarskoj inspekciji ili veterinarskoj stanici.
Lovci, po naređenju inspekcije, uklanjaju iz lovišta zaraženu divljač, a pod stručnim nadzorom vrše zakopavanje, dezinfekciju, dezinsekciju i slično.
U letku kojeg su pripremili stručnjaci INZ-a, navedene su osnovne opasnosti i mjere koje treba poduzeti kad su u pitanju obavezne mjere zaštite, bolesti pernate divljači, bolesti zvijeri, divljih svinja, srna, jelena i divokoza, te zeca. opisane su najčešće bolesti, kao i posljedice koje one mogu imati.
Letak je dostupan na OVOM LINKU.
