U cijelosti vam donosimo tekst našeg sugrađanina Željka Jurkića – Kire, sjećanje na 25. godišnjicu pogibije prosvjetnog, sportskog i društvenog radnika Osmana Omanović – Osmice.
“Dragi prijatelju, kažu da vrijeme brzo prolazi, u to sam se uvjerio. Da vrijeme liječi rane, to sam djelimično osjetio, da sve nosi u zaborav, s tim se nisam složio. Jer, evo dvadeset pet godina prođe od tog kobnog dana, 18. jula 1995. godine kada si stradao u svome Vrboviku od dušmanske ruke. Geler smrtonosne granate presiječe tvoj život u naponu snage. Nažalost, nisi dočekao da vidiš svoju djecu kao zrele, familijarne ljude i njihovu djecu, tvoju unučad, ali tvoju dobrotu i plemenitost oni su nastavili da šire svojoj okolini sa istim žarom kao i ti što si činio.
Znam da si mogao još mnogo toga da daš našoj Brezi i Bosni, bio si pun volje i snage. I to što si napravio za svog kratkog života ostat će upamćeno. Nisi uzalud živio.
Još jasno vidim tvoj iskreni dječji osmijeh kojim si sve nas obasjavao. Tvoja topla ljudska riječ svima nam je prijala. Volio si život, radost, druženje, veselje i pravednost.
Ako postoje veliki obični mali ljudi onda si ti to bio, ostao si velik u mom sjećanju. Ponosan sam što si me primio kao druga, prijatelja, sagovornika. To je veliko bogatstvo koje imam i čuvat ću dok sam živ. Hvala ti za sve dobro koje si mi pružio“.
Tvoj prijatelj Željko Jurkić – Kiro