Sekula Trifković, svjedok Tužilaštva BiH u slučaju Čemerno danas je pred Sudom BiH govorio na okolnosti koje su se dešavale 10. juna 1992. godine u ovom mjestu.
Trifković je rođen i živio je na Čemernom sve do kraja septembra 1992. godine, a svjedočio je kako je spavao na spratu porodične kuće tog 6. juna 1992. godine kada ga je brat Veseljko probudio i rekao da je počeo napad. Sekula je kazao kako je u kući bilo četvero djece i njegove sestre, te da su iz podruma otišli prema stijenama koje su prema Mahmutović Rijeci niz strmine 30 do 40 metara.
„Ja sam znao gdje su, jer sam tu čuvao ovce i znam teren. Više puta sam odlazio nazad do kuće i odnosio hranu i vodu u pećinu“, ispričao je Trifković.
On je tužiocu Vladimiru Simoviću kazao da je vidio čovjeka u crnoj uniformi, koji je mahao jednoj osobi koja je bila iza zida u blizini njegove kuće.
„Shvatio sam kasnije da je to bio komandant koji je rukom pokazivao da se ide naprijed“, kaže Trifković.
Zaseok Trifković udaljen je više stotina metara od mjesta haubica, tačnije od platoa gdje su bile smještene, kao i od samog centra sela. Trifković je odbranama potvrdio da njegova kuća nije zapaljena, kao ni kuća Đorđe Trifkovića niti kuća babe Spasenije, te je potvrdio da iz tih kuća nije bilo niti pucanja.
Trifković je pričao o nađenom dnevniku izvjesnog Kakanjca pripadnika Armije RBiH, koji je bio kod više osoba koje su vršile prepisku istog.
Na pitanje tužioca Simovića je li u selu bilo kakvog teškog naoružanja svjedok Trifković je uz osmijeh kazao da ne zna „šta treba kazati, tačnije kad bi znao šta je ispravno da kaže i šta je rekao u istrazi“.
Kasnije je priznao da su bile postavljene haubice i da su neki mještani to negodovali, ali je kazao da nije bilo vojske! Advokat Senad Pizović pitao je svjedoka ko je pucao iz haubica mještani-seljani ili izbjeglice, ako nije bilo vojske.
„Ne znam, šta znam možda i seljani“, kazao je Trifković, kazavši i da je čuo za Momira Šikuljka, ali da ne zna „šta je to gore neko organizirao i probao“.
Svjedok je kazao da su se čula ispaljenja, a ostavio je mogućnost da ih je bilo 10-ak.
Tokom ispitivanja od strane advokata Ifeta Ferageta svjedok je kazao da su držali straže, ali da on nije bio naoružan, ali da je moguće da su drugi imali oružje. Interesantna je bila i opaska svjedoka koji je na kraju kazao da će sigurno biti najgori svjedok u svom kraju, a tokom svjedočenja prilikom ispitivanja advokata dva puta je kazao „naletih ja“.
Priznao je svjedok Trifković advokatu Draženu Zubaku, da njegova sestra Darinka nije spavala u njihovoj prodičnoj kući u noći s 9. na 10. juni, jer je pomagala u kuhinji za pripremu hrane vojsci, a prespavala je u kući Dragislava Damjanovića.
Drugi svjedok Novo Jevrić ispričao je kako su ga na Okruglici 8. juna zajedno sa stricom i 10-tak drugih vojnika mobilisali i u kamionu sa još 10-15 Kunosićana odvezli na Čemerno gdje ih je dočekao komandir u činu zastavnik u SMB uniformi i kazao im gdje će koja grupa stražarati.
„Mi smo otišli prema Derneku, napravili smo zaklone od kamena i dvije smjene sam odradio“, kazao je Jevrić pojašnjavajući da su zaklon pravili prema Derneku, a leđima prema haubicama.
Rekao je da su po dolasku na Čemerno došli do objekta u kojem je bila kuhinja i komanda.
„Imali smo oružje, ali sam bio u farmericama. Ležali smo u kući Damjanovića kada je vojnim telefonom javljeno za napad i da idemo na svoja mjesta. Mi smo uzeli naoružanje i krenuli. Čula se pucnjava. Vidjeli smo Ranku i Jadranku koje su nas pitale šta će one. Neko im je rekao da se sakriju u štalu. Petar Rašević je radio u kuhinji, bio je kuhar, sreli smo ga i on nam je pokazao put za Karaulu, odakle smo otišli u Okruglicu“, kazao je Jevrić.
Istakao je da je čuo kako neko govori „Trifkovići gdje ste, doveli smo vam kumove na kafu“.
Kazao je da je s Okruglice otišao u Ilijaš u vojnoj jedinici je čuo kako se priča da su zarobili ratni dnevnik gdje je pisalo o akciji na Čemerno.
„Čuo sam da je sin od nekog Omerhodžića, sina od hodže iz Župče taj dnevnik izgubio“, kazao je Jevrić.
Advokatu Anti Grgiću svjedok je kazao da je ranije čuo detonacije od dejstvovanja haubica i da su granate bacane u pravcu Breze, Visokog i Kaknja. Advokatici Mersihi Delić Jevrić je potvrdio da ih je zastavnik koji ih je dočekao na Čemernom upoznao gdje su haubice i da su dobili i municiju. Kazao je i da su Jadranka i Ranka kuhale za vojsku.
Damir Alagić pitao je svjedoka da li su u kući u kojoj je spavao, a koja je zapaljena zoljom ili RPG uređajem svi bili naoružani svjedok je potvrdno odgovorio, uz konstataciju da nisu odgovorili na paljbu.
Također svjedok je kazao Feragetu da su u kući Damjanovića sat i po vremena prije početka saznali da se očekuje napad, a da je bilo vojske kada su došli na Čemernu, i da je prepoznao Ljubišu Lazendića, jer je s njim išao u školu. Kazao je i da su u kućama drugim spavali vojnici, jer nisu svi mogli stati u jednu. Istakao je da je u grupi s njim koju je Rašević vodio do Karaule bilo 4 do pet vojnika.
„Ostalih 30 vojnika je pobijeno“, kazao je Jevrić.
Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehura Ganića da su u junu 1992. učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u Čemernom.
Suđenje se nastavlja 16. januara.
Breza X/nap.ba
