Senad Jašarspahić, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je na suđenju za zločine počinjene na području Ilijaša rekao da je do ranjavanja učestvovao u planiranju akcije na selo Čemerno, kao i da je naknadno saznao da su haubice djelimično neutralisane te da sa ovih položaja više nisu dejstvovale prema Brezi, Viskom i okolnim mjestima.
Jašarspahić je tužiocu Vladimiru Simoviću ispričao u direktnom ispitivanju ispričao da je u proljeće 1992. godine predsjednik Ratnog predsjedništva Kakanj sazvao sve oficire s tog područja da se uključe u Teritorijalnu odbranu (TO), a da su nakandno formirane dvije jedinice gdje su se javljali dobrovoljci. Jašarspahić je naveo da je Ibrahim Hukić bio na čelu Prve čete, dok je on bio na čelu Druge čete.
„Negdje 23. maja autobusima smo premješteni u Osnovnu školu u Brezi, a potom je Prva četa otišla u Rudnik “Breza“, a moja četa je pripojena Odredu “Sretno”, i otišli smo u selo Vlahinje. Komandant Odreda Sretno bio je Džemal Hadžić“, kazao je Jašarspahić.
Ovaj svjedok pričao je u strašnim granatiranjima iz rejona Čemerna i Visokog (Kralupe), a tačni obavještajni podaci su došli do njih od 1. do 5. juna. Mi smo 5. juna crtali, planirali na karti plan napada na haubice na Čemernu. Taj dan sam ranjen. Jedna od granata je pala blizu mene”, ispričao je Jašarspahić dodavši d aje naknadno čuo da je nakon njegovog ranjavanja Teufik preuzeo funkciju komandira čete. Odbrani je kazao da bi, po pravilima službe, komandir Prvog voda trebao zamijeniti komandira čete. Svjedok je kazao da naredbu za izvršenje akcije Hadžić nije izdao, ali da su vjerovatno razgovarali o njoj, rekavši da
Teufik Turudija nije učestvovao u planiranju akcije i da je pitanje je li uopće imao te informacije.
Jašarspahić je potvrdio da je čuo kako je iz štale žena “heklerom” pucala te da je poginula u razmjeni vatre.
Pročitan je i iskaz svjedokinje Željke Pantić koja je umrla 2011. godine, a iskaz je dala 2007. godine u Bijeljini. Pročitano je kako je ona kazala da je na Čemerno stigla iz Podlugova s djecom kod oca Đorđa i da je napad krenuo u ranim jutarnjim satima 10. juna 1992. godine. Ispričala je kako su se sakrili u pećinu gdje su ostali do 17 sati kada su ih spasili pripadnici Vojske RS-a.
Istakla je da je, kako je pročitano, da je dio civila pobjegao u pećinu, a dio civila s oružjem ostao da se brani. Kasnije je vidjela kako je 30 civila ubijeno.
Odbrana su iskoristile mogućnosti koje im pruža zakon te su prezentirali svoja pitanja koja bi pitali svjedokinju da je živa. Napomenuto je da je u istrazi propuštena prilika pitati sve o haubicama, te da je Pantić korištena u propagandne svrhe dajući izjave na televiziji.
Advokati bi je pitali i da li je vidjela zaklone od kamenja, kao i to da odgovori da je na Čemerno stigla jer se tu (upravo zbog haubica) osjećala sigurnije. Advokati bi tražili da potvrdi da oni iz pećine ništa nisu vidjeli, i pitali bi je ko ih je čuvao dok su bili u pećini, te kakvo je vrijeme bilo.
Konfrontirali bi je i sa činjenicom da su drugi svjedoci kazali da je akcija trajala 20 minuta i da je Vojska RS došla ujutru do 10 sati, a kako su ranije svjedoci govorili.
Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije – Hadžića, Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su u junu 1992. godine učestvovali u udruženom zločinačkom pothvatu u selu Čemerno.
Suđenje se nastavlja 7. novembra.
Izvor: nap.ba
