Slučaj “Čemerno” zoran je dokaz načina rada Tužilaštva BiH u procesima koji se pred Sudom BiH vode po optužnicama za ratni zločin. Upravo ovaj slučaj je pokazao da prilikom uzimanja izjava od svjedoka Tužilaštvo u najvećoj mjeri koristi metode suprotne Zakonu o krivičnom postupku, na šta branioci optuženih konstantno upozoravaju. Posljednje ročište u ovom procesu to najbolje pokazuje, iako se i u prethodnim svjedočenjima takva metoda pojavljivala bezmalo kao pravilo. Oba svjedoka optužbe su pred Sudskim Vijećem posvjedočila da su tokom davanja izjava u Tužilaštvu bili pod pritiskom. Svjedok Kemal Škulj je otvoreno rekao da mu je prilikom davanja izjave u oktobru 2017. godine tužilac Vladimir Simović sugerirao sva imena koja se nalaze u predočenom zapisniku sa saslušanja i kojih se on tada, kao ni prilikom svjedočenja u sudnici nije sjećao. Drugi svjedok, Muris Sikirić iznio je istu tvrdnju, dodavši frapantnu činjenicu da mu je tokom uzimanja izjave u prostorijama Tužilaštva prisutni inspektor MUP-a RS Milanko Karišik prijetio da će ukoliko ne bude svjedočio otići u zatvor, da će mu djeca biti bez roditelja i da to ovisi od toga kako bude svjedočio.
Veliki broj od tridesetak do sad saslušanih svjedoka iznijeli su slične tvrdnje, pa je, između ostalih, tako zaštićeni svjedok „I“ rekao kako ga je istražitelj Dragan Marković „cijeli dan pritiskao da potvrdi njegove navode“ i da mu je sugerirao neka imena ljudi koja se nalaze u izjavi, a koje nije znao ni tada a ne zna ni danas. Svjedok „C“ je rekao da mu je izjavu uzimao inspektor MUP-a RS Milanko Karišik a da se tokom davanja izjave tužilac Simović nakratko pojavio u svega dva navrata, te da mu tom prilikom nije rečeno protiv koga je podignuta optužnica. Svjedoku „H“ su rekli da se postupak vodi protiv Salke Opaćina (predsjednik Ratnog Predjedništva općine Breza), a ne protiv trenutno optuženih. U svom svjedočenju Sekula Gavrić je ustvrdio kako su njegovu izjavu pisali rukom a kasnije mu je otkucanu dali da potpiše, bez da su mu je prethodno pročitali. Zaštićeni svjedok „G“ također tvrdi da nije pročitao svoju izjavu, te da neki navodi u njoj nisu njegovi. Možda je najslikovitiji odnos tužioca Simovića prema svjedocima izrekao svjedok Radoje lazendić, koji je priznao da je prije svjedočenja imao kontakt sa tužiocem i da su „razgovarali o izjavama“.
Čini se da je pokušaj zbunjivanja svjedoka od strane Tužioca izazvao kontraefekat, pa je tako, umjesto čvrstih dokaza kroz svjedočenja i ranije datih izjava, dobio više nego očite kontradiktornosti koje više govore o namjerama tužioca neko o činjenicama relevantnim za sam proces.
Na ovaj način tužilac je krenuo od samog početka suđenja, prvobitno kod podizanja optužnica, obzirom da je za isto djelo podigao dvije optužnice, da bi ih tek nakon nekoliko ročišta objedinio. I takva objedinjena optužnica ponovo se pokazala manjkavom, obzirom da se pokušalo dokazati da su optuženi napali selo Čemerno kao civilni cilj, a ne kao vojni cilj koji je uključivao vatreni položaj četiri haubice sa posadama i još najmanje dvije desetine vojnika.
Neki svjedoci, poput Save Cvijetića i Sekule Gavrića su tvrdili da na Čemernu nije bilo ni vojske ni haubica, dok su, s druge strane neki iod njih potvrdili postojanje i jednog i drugog. Tako je, primjerice, Branko Trifković rekao da je haubice opsluživalo i obezbjeđivalo oko 20 vojnika, dok je Dragan Damjanović priznao da je i sam bio „na haubicama“. Još znakovitiji dokaz površnosti tužioca kada je u pitanju odabir svjedoka je svjedočenje Dragislava Mijanovića koji je i sam osumnjičen za ratni zločin.
I ove kontradiktornosti su uzdrmale optužbu tužioca Simovića do te mjere da je u jednom trenutku rekao da će on sam pokrenuti postupak protiv onih koji su haubicama granatirali Brezu, Visoko i naselja oko njih, time sam demantujući prvobitnu tezu da na Čemernu nije bilo vojnih ciljeva i da su napadnuti civili.
Postupak do sada nije pokrenuo, niti je na te okolnosti uzeo bilo čiju izjavu. Odbrana i dalje traži da se postupak protiv pripadnika Teritorijalne odbrane obustavi dok se po uzročno – posljedičnoj vezi ne provede postupak za granatiranje civilnih ciljeva haubicama sa Čemerna.
Na tužiocu Simoviću je da u ovom predmetu brani čast Tužilaštva, u kojem, po riječima sudije Halila Lagumdžije očito nema dovoljno koordinacije. Paradoksalno je da je i sam tužilac priznao da je po pitanju koordinacije „u Tužilaštvu haos“.
Piše: Semir Spahić
