Nakon pauze duge 30 dana, nastavljeno suđenje u slučaju „Čemerno“.
U nastavku suđenja dvanaestorici pripadnika Armije BiH optuženih za navodni zločin u Čemernu, u junu 1992. godine, pred Sudom BiH svjedočio je Savo Cvijetić iz Okruglice.
U svom iskazu Cvijetić je opisao kako je noć prije napada na Čemerno, devetog juna 1992. godine sa još desetak pripadnika bataljona Okruglica upućen u ovo selo kako bi štitili izbjeglice. Rekao je da su ih komandanti upozorili da imaju dojavu da bi se to jutro mogao desiti napad na selo, te su odmah po dolasku bili postavljeni na stražarska mjesta oko sela.
Na pitanje tužioca Simovića da opiše događaj, on je objasnio kako je napad i uslijedio oko 5 sati ujutro, desetog juna, i kako sa udaljenosti od 300 – 400 metara nije mogao ništa vidjeti već je samo čuo pucnjavu, galamu i povike „opkoli ih“, „hvataj ga“ i „šta ćeš ti tu?“. Tvrdio je da je razaznao da neko govori „kume Buzgija“, da je čuo „Duraka kako izdaje naredbe“ da bi poslije rekao da je čuo da zapravo neki glas izdaje naredbe Duraku.
„Nismo vidjeli da je neko nekoga ubio“ – rekao je tom prilikom svjedok.
Nakon toga on se sa jednom grupom vojnika povukao izvan sela u pravcu vrha Dernek, odakle je čuo da neko izdaje naredbu da se stara kuća Damjanovića zapali, ali nije zapaljena, kao ni nova kuća. Potom su produžili do sela Karaula, gdje su sreli vojnike koji su krenuli u ispomoć i neke civile koji su pošli da traže svoje rođake na Čemernu. On se odmah vratio nazad sa njima i ulaskom u selo vidio je nekoliko ubijenih osoba, od kojih su, tvrdi, dvojica bili skinuti do pasa i po abdomenu i leđima isječeni oštrim predmetima. Kasnije se ispravio, rekavši da je moguće da su rane bile i od metaka.
Na pitanje branilaca da li je znao za habice postavljene na Čemernu, svjedok Cvijetić je rekao da za haubice nije znao, niti je čuo njihova dejstva i da ih je vidio tek sutradan, tvrdeći pritom da su na Čemerno poslani da čuvaju izbjeglice a ne vatreni položaj haubica. Za razliku od Cvijetića, neki od ranijih svjedoka optužbe izjavili kako su na Čemerno upućeni upravo kao obezbjeđenje haubica.
Zanimljivo je da je prilikom ispitivanja svjedoka, tužilac Vladimir Simović u jednom trenutku rekao Predsjedavajućem Sudskog Vijeća Halilu Lagumdžiji da on postavi pitanje jer tužilac ne zna.
Piše: Semir Spahić
Svjedočenjem Save Cvijetića svjedoka Tužilaštva Bosne i Hercegovine nastavljen je proces protiv Džemala Hadžića i drugih u slučaju Čemerno. Ovaj svjedok je pričao na okolnosti njegovog odlaska 9. juna iz mjesta Okruglica na Čemerno kao pripadnik Vojske RS-a. On je odgovarajući na pitanja tužioca Vladimira Simovića kazao da je on zajedno s drugim vojnicima Vojske RS-a na Čemerno stigao u tamićima, te da su došli na zamjenu onih koji su otišli kućama. Istakao je da su smjene vojske bile tu i ranije prije 9. juna 1992. godine.
Istakao je da ih je na Čemernom dočekao Momir Šikulja i da im je on izdao naredbe gdje će stražariti. On im je skrenuo pažnju da budu mobilni jer je moguće da budu napadnuti.
Cvijetić je kazao da nije vidio haubice koje su bile postavljene na platou na Čemernom, čak ni onda kada su te noći večerali, a udaljenost od haubica i mjesta gdje je bila kuhinja bilo je svega 20 do 30 metara. Kasnije je kazao da je na Okruglici čuo detonacije, ali nije mogao znati da li se granatira Vareš, Breza, Ilijaš…
Cvijetić je kazao da je prvo sa četiri druga pripadnika među kojima je bio i Sekula Gavrić bio iznad sela u jednom zidanom rovu, a kasnije na livadi iza trešnje, ispod sela gdje je 10. juna u ranim jutarnjim satima i dočekao napad.
„Bio sam negdje na sredini. Čuo sam pucanje, urlike, povike. Malo kasnije smo se počeli povlačiti. Bježali smo prema Derneku, bilo nas je pet šest. Sve vrijeme je sa mnom bio i Sekula. Ja nisam mogao vidjeti ubistva. Došli smo do Karaule gdje nas je čekalo pojačanje, a onda smo se vratili na Čemerno gdje smo zatekli ubijene“, kazao je Cvijetić, koji je kazao da on ni metka nije ispalio taj dan.
Nakon što je prvobitno kazao da nije padala kiša, pa kasnije u unakrsnom ispitivanju odbrane da jeste, na kraju je kazao da se ne sjeća vremenskih prilika.
Svjedok je kazao da je vidio pobijene ljude, od kojih je većinu poznavao i sa mnogima bio u rodbinskim odnosima. Odgovarajući advokatu Ifetu Feragetu svjedok je kazao da je kuća Damjanovića od Šumina udaljena kilometar.
Također, svjedok je kazao da je pucnjava bila intenzivna, ali da je on uprkos tome i svom bijegu iz tog područja čuo naredbu: „Pretresi i zapali staru kuću Damjanovića”, mada, kako je poslije vidio, nije zapaljena. Advokatici Sabini Mehić Cvijetić je potvrdio da su vojnici Vojeske RS-a i prije njih bili na Čemernom. Nije mogao reći šta su čuvali, jer je više svjedoka već kazalo da tu nije bilo nikakvih brobenih dejstava, a nije želio se ni složiti s advokatom da je napad izvršen zbog neutraliziranja haubica.
“Ja tu ne mogu suditi”, kazao je Cvijetić.
Svjedok je kazao da je na ove okolnosti prvi put iskaz dao 2015. godine MUP-u RS u Bratuncu te da mu nije predočeno protiv koga se vodi postupak. Iako je potvrdio d aje njegov potpis na zapisniku, kazao je da nije pročitao da tamo stoji “protiv Salke Opačina i drugih”.
Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su u junu 1992. sudjelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.
Suđenje se nastavlja 5. septembra.
Piše: Patria
