Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica i njegova Služba za zdravstvenu ekologiju i higijenu svake godine obilježavaju Međunarodni Dan voda. Ove godine je to bilo seminarom, čija tema je bila “Zdravstveni rizici dvojnog napajanja kućnih vodovodnih instalacija”. Sa nedovoljno zdravstveno ispravnom vodom i neadekvatnim sanitarnim uslovima povezano je oko 80 posto bolesti na posredan ili neposredan način.
O trendu kretanja kvaliteta vode na području ZDK izlagao je Nermin Rondić, dr.med. spec iz Službe za zdravstvenu ekologiju i higijenu INZ, koji je iznio zabrinjavajuće podatke analiza provedenih proteklih godina od strane stručnjaka i laboratorija ovog Instituta.
Godišnje pet hiljada analiza
On je istakao zabrinjavajuće podatke iz analiza koje je INZ proveo proteklih godina, kada su u pitanju vodni objekti, ali i ispravnost vode u školskim, javnim objektima, te domaćinstvima, posebno u ruralnim sredinama.
Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (ranije – Zavod za javno zdravstvo) od 1997. provodi i evidentira stanje mikrobioloških i fiziko-hemijskih analiza vode u općinama Zeničko-dobojskog kantona. I dok se krajem 90-tih radilo svega šestotinjak analiza godišnje, posljednju deceniju broj urađenih analiza je oko 5.000 na godišnjem nivou.
Ono što zabrinjava jeste da bakteriološke analize iz godine u godinu pokazuju sve lošije stanje, pa je posljednje dvije godine gotovo svaki četvrti ispitani uzorak bio bakteriološki neispravan: I sa stanovišta hemijskih analiza svaka deseta analiza pokazala je da je voda – neispravna!
Lokalni vodni objekti uglavnom neispravni
Još katastrofalnije stanje je kad je u pitanju voda za piće iz lokalnih vodnih objekata – Prema podacima o vodi iz deset od dvanaest općina (nije bilo analiza za Doboj jug i Žepče) od ukupno 574 uzorka, njih 491 ili 85,5 posto je pokazalo da voda ne udovoljava standardima po mikrobiološkoj, a 154 ili 26, 8 posto po hemijskoj analizi!
Kada su u pitanju analize pijaće vode iz školskih objekata, u ZDK u 2018. godini svaki četvrti školski objekat je imao mikrobiološki nezadovoljavajuću vodu, dok je svaki peti uzorak iz školskih objekata “pao” na testiranju hemijskom analizom.
Da je trend negativan pokazuju uporedni podaci mikrobiološke ispravnosti vode za piće iz lokalnih vodnih objekata u posljednje tri godine, gdje se broj neispravnih uzoraka sa nepunih 75 u 2016. povećao na 85,5 posto u 2018. godini, dok je u školskim objektima ZDK porast sa 35,4 na 41, 4 posto.
Rezultati svih analiza dostavljeni su nadležnim na dalje postupanje, a u slučajevima gdje su rezultati predstavljali direktnu prijetnju po zdravlje od nadležnih je zahtjevano hitno postupanje.
Mjere za poboljšanje
– Da bi se popravila postojeća sanitarno-higijenska situacija i nesigurna epidemiološka sitaucija, te eliminisali faktori koji neprestano prijete da ugroze zdravlje stanovništva, potrebno je poboljšati nadzor nad zdravstvenom ispravnošću vode iz lokalnih vodnih objekata, poduzeti hitnu sanaciju lokalnih vodnih objekata i lokalnih objekata za uklanjanje i dispoziciju tečnih otpadnih materija, preferirajući izgradnju septičkih jama, te regulisati područja sanitarnih zona oko vodozahvata gradskih vodovoda i sanaciju ovih područja po zakonskim propisima, ističe dr. Rondić.
Neophodno je i instalirati adekvatnu aparaturu za kontinuiranu dezinfekciju vode u lokalnim vodnim objektima, redovno pratiti njen kvalitet, sanirati glavne gradske deponije, kao i nelegalna smetljišta i nakupine otpadaka, ali i bolje educirati stanovništvo koje upravlja lokalnim vodnim objektima sa mogućim zdravstvenim posljedicama koje donosi zdravstveno neispravna voda za piće.
Važno je znati
Bolesti koje se prenose vodom predstavljaju rastući javno-zdravstveni problem, a koji je na žalost potcijenjen. Podaci iz izvještaja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO / WHO – World health organisation) pokazuju da svake godine 502.000 ljudi umre od vodom prenosivih bolesti, koje su uzrokovane lošim sanitarnim uslovima i korištenjem zagađene vode.
“Sigurna voda” je skraćenica za “zdravstveno ispravnu vodu za piće koja je dostupna na mjestima života i rada stanovništva i koja je zaštićena od naknadne kontaminacije.
