Piše: Semir Spahić
Najnovija bestidna laž srpskih medija kako je 25. maja 1995. godine
masakr na tuzlanskoj Kapiji počinilo „sedam islamskih terorista“ uz 27
„potencijalnih“ posljednji je u nizu dokaza da beogradska kuhinja laži
ne posustaje u nastojanjima da činjenice iz perioda rata 1992 – 1995
okrenu u svoju korist a one nad kojima su počinili zvjerske zločine
proglase teroristima, ubicama, lošim momcima… jednostavno, krivcima
za sve.
Studiju je potpisao izvjesni general Ilija Branković koji tvrdi da 27
osoba žrtava s Tuzlanske kapije mogu biti uslovno označeni kao
potencijalni bombaši samoubice. Dakle, tih 27 mladića i djevojaka su
ubili sami sebe. Nije objasnio taj đeneral da li su oni ubili svaki
sam sebe ili su svi istovremeno aktivirali bombe, samo zato da bi,
eto, napakostili nevinim Srbima na Majevici. Ta mladost, željna života
je tako izvršila masovni suicid samo da bi optužili Srbe, Miloševića,
Karadžića, Mladića. I taj Branković je to zaključio tek sada, 24
godine nakon tog stravičnog zločina, a da u Tuzli nije bio ni u to
vrijeme ni ikada poslije. Može li onda zdrav razum povjerovati u to?
Siguran sam da nije slučajno da se nekako u isto vrijeme oglašava
izvjesni „kolumnista“ Dušan Šehovac koji se referira na istup Izeta
Imamovića, predsjednika Jedinstvene organizacije boraca „Unije
veterana“ Kantona Sarajevo, na TVSA, Sarajevsko jutro,
19.02.2019.godine. Bilo bi besmisleno navoditi nebuloze koje je
dotični iznio i prema kojem su sami izlasci jedinica Armije BiH iz
Sarajeva dokaz za „činjenje zločina po okonim brdima“ i onda
„poentira“: „Posebna priča je operacija deblokade Sarajeva iz juna
1995. godine kada su bošnjačke snage napadali na srpske linije
vanjskog zida opsade Sarajeva, radi deblokade opkoljenog Sarajeva…“
Ima li išta besmislenije od ove nesuvisle rečenice „genijalnog srpskog
kolumniste“? Vojna akcija deblokade grada koji je opkoljen 4 godine je
dokaz za činjenje zločina?? I još priznaje da je u pitanju deblokada
opkoljenog Sarajeva koje je 4 godine bilo pod opsadom.
Zašto su se autori ovih „studija“ i „kolumni“ sa ovim i ovakvim
„dokazima“ pojavili baš sada, dvije i pol decenije poslije? Šta su sa
ovakvim „dokazima“ čekali dosad? I to godinama nakon što su za zločin
u Tuzli i opsadu Sarajeva pred domaćim i međunarodnim sudovima i
sudijama osuđeni desetine srpskih oficira, počinitelja, političkih
nalogodavaca i kreatora zločinačke politike u BiH.
Stvar je potpuno jasna – Po nalogu političkih kuhara iz beogradske
kuhinje revizionizma i teze da su za smrt desetine hiljada ljudi u BiH
„podjednako krivi svi“, potrebno je pod hitno naći što više
„zločinaca“ na strani Armije BiH i pokrenuti sudske procese, pa makar
ti „zločinci“ bili i njih 27 trinaestogodišnjih djevojčica i dječaka
koji su kao pravi „islamski teroristi“ bili toliko spretni da
kolektivno ubiju sami sebe, pa onda i svoje prijatelje!!!
Da smo u pravu, u prilog ide i činjenica da se u protekloj godini išlo
sa desetinama užurbano pripremljenih optužnica protiv pripadnika
Armije BiH, pa makar one bile i nepotpune, loše sačinjene, prepune
pravnih rupa i nelogičnosti … samo neka se kotrlja. U takvoj
užurbanosti čine se fatalne greške i očite povrede ZKP-a, dovode se
svjedoci koji svjedoče na osnovu onoga što su čuli od nekoga ko je čuo
i onda nedovoljno pripremljeni u najvećoj mjeri svjedoče
kontradiktorno svom prethodniku i tako dovode u probleme tužioce od
kojih su neki također na brzinu i po političkoj liniji postavljeni na
te pozicije bez ikakvog iskustva i znanja.
Ali, važno je da se, poput „genijalaca“ pomenutih na početku priče, i
svjedoci čvrsto drže za isti kraj štapa i bezočno lažu, bez obzira na
datu zakletvu pred Sudom. Istina, ta zakletva im i ne znači puno
obzirom da, poput njihovih nalogodavaca, ni oni ne priznaju zemlju u
kojoj su rođeni i žive.
Posebna priča je da imamo slučaj da je u više odvojenih procesa jedna
osoba svjedočila čak 11 puta, bez da se SIPA, Sud i Tužilaštvo
zapitaju kako je to moguće. Već imamo slučajeve da su protiv nekih
„svjedoka“ za lažna svjedočenja podnesene i krivične prijave. To kod
beogradskih kuhara i njihovih bosanskih pomoćnika ne igra neku ulogu –
najvažnije je reći, izgovoriti, „svjedočiti“. Koga briga je li to laž
ili ne?
Važno je svjedočiti za „svoje“. Važno je proglasiti se stručnjakom i
ustvrditi kako je istina samo ono što si ti rekao. 27 potencijalnih
terorista među djecom i omladinom. Onako kako neko u nekom trenutku to
traži od tebe.
Negirati vlastite masovne zloćine a pod svaku cijenu naći zločine i
zločince na drugoj strani. I pritom toliko lagati da je to počelo da
smeta i ljudima u samoj Srbiji. Zašto? Nije li sva ta hajka u tijesnoj
vezi sa sve učestalijim pričama Dodika o otcjepljenju? Treba za to
imati nekakve „argumente“, a kud ćeš bolje od proglašenja onih drugih
ubicama, teroristima, islamistima, divljacima, ljudožderima.
