Neću pisati o hljebu sa sedam kora, niti ću pisati o crnim rukama rudarskim. Pisat ću o hljebu sa 70 kora i o zlatnim rukama rudarskim. Samo, neću pisati mnogo, koliko god riječi napisala, nikada neće biti dovoljno.
Uvijek sam bila osjetljiva na ovu temu, jer znamo svi: osjetljiv si na ono što je dio tebe. A ako je Breza dio tebe i ti dio nje, onda su i rudari dio tebe.
Da je rudarski posao težak, jeste. Da je biti rudar teško, jeste. Da rudar može biti svako, ne može. Ovo može zaključiti svaka osoba koja živi u rudarskom mjestu.
Danas je 21. decembar. Svake godine na današnji dan rudari obilježavaju svoj praznik. Neki ga obilježavaju kući da svojom porodicom, a neki ipak taj dan moraju ići na posao. Samo taj podatak nam pokazuje koliko su ti ljudi spremni dati vrijeme za svoje porodice, a kada kažem vrijeme onda mislim i na život.
Naši djedovi, očevi, braća i prijatelji. Znaju oni kako je nositi se sa tim herojskim poslom i kako je njima bilo sa svojih dvadesetak godina zakoračiti u jamu u kojoj ništa sem crnine nema. Majke ih tada sa strahom ispraćaju, a sa suzama radosnicama svoje heroje dočekivaju. Znaju ti heroji da će i djeca njihova znati kakva je ta crnina uistinu. Djeca najbolje znaju kakav je osjećaj biti dijete rudara. Kad ti otac u jami vidi ispred sebe samo svjetlost koja dolazi sa šljema, ti u ocu vidiš tada svoje svjetlo u tami, pa ti i najtamnija noć daje snagu. Očevi rudari su svjetlost djece svoje.
Danas je 21. decembar, dan kada nam je dužnost da se prisjetimo šta to sve rudari čine za naš grad, u slučaju da to zaboravimo učiniti ostalih dana u godini.
Nisu oni jednom od svojih teško zarađenih plata odvajali da bi drugima pomagali i nisu jednom ruke pružali i u onim najtežim trenucima. Pomagali su svojim sugrađanima i odlazili su u druge gradove pomagati drugima. Vidite… I srca su im zlatna.
Zato, kada rudara vidite pogledajte ga s ponosom i poštovanjem, jer zbog njega je Breza danas ono što jeste. I ne samo Breza, takva je sudbina svakog grada kojeg rudari na svojim leđima nose.
Sjetite se da dan njihov pod lampom svaniva i da ruke njihove velik teret nose. Pozdravite ih i čestitajte, barem su to zaslužili.
Sretno djedovi naši, očevi naši, braćo naša… Naši rudari!
Sretan 21. decembar, Dan rudara
Tekst: Elma Opačin