Reprezentacija Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci sa nedavnog Svjetskog prvenstva u Holandiji vratila se sa srebrnim odličjem.
U finalnom susretu bh. tim je u Haagu nakon velike borbe poražen od selekcije Irana 0:3.
Nakon povratka ekipe iz Holandije, naši sugrađani Zikret Mahmutović pomoćnik selektora reprezentacije i Armin Šehić reprezentativac, bili su gosti u studiju radija Breza.
Radio Breza: Armine, obzirom da si ti u reprezentaciju skoro došao, kakav je bio prijem i kako su te dočekale starije kolege?
Armin Šehić: Svi su me podržavali i nadali se da napravimo što veći uspjeh i ja i cjelokupna ekipa, te da od mene naprave što boljeg igrača kako bih mogao zamijeniti nekoga starijeg. To se i desilo. Kada uđemo dajemo sve od sebe, što je najbitnije.
Radio Breza: Kako te primio selektor Mirza Hrustemović, obzirom da je strog kada je u pitanju igra i taktika, te izbor igrača za reprezentaciju?
Armin Šehić: Kada su bile prve pripreme u Fojnici, tada me prvi put pozvao, te kroz šalu rekao kako bih trebao da se udebljam, i nakon kratkog vremena dobio sam poziv za reprezentaciju. Prvo prvenstvo je bilo u Warendorfu, gdje sam čak igrao i finale. Imao je povjerenja u mene, a do tada sam igrao utakmice sa Poljskom i Ukrajinom. Smatram da me prihvatio odlično.
Radio Breza: Mlad si, šta si sve do sada prošao sa reprezentacijom?
Armin Šehić: U Warendorfu 2015 godine, gdje je bilo prvo zlato, i prvi moj nastup, bilo je fenomenalno, U Rio de Janeiro (Brazil) 2016, na paraolimpijskim igrama je također bio neopisiv osjećaj, poželio bih svakom sportisti da to doživi. Zatim Poreč PE, gdje su bile takve okolnosti, da mislim da je sve bilo naštimano, da bi igrali protiv Rusije u polufinalu. Zatim Svjetsko prvenstvo u Eindhovenu (Holandija) gdje smo pokazali snagu, spoj mladosti i iskustva, tako da smo bili vice prvaci, gdje nismo uspjeli nadigrati Iran, ali smo zato pobijedili Rusiju, i osvetili im se za poraz u Poreču na Evropskom prvenstvu. Bio nam je cilj da dođemo u finale, dobijemo kartu za Tokio, te budemo na paraolimpijskim igrama.
Radio Breza: Zikrete, nekako ste tiho otišli na ovo Svjetsko prvenstvo, nije bio pompezan odlazak, niste zacrtali cilj da budete zlatni, jednostavno javnost vas je tiho ispratila na ovo Svjetsko prvenstvo. Ipak ste se vratili sa srebrnom medaljom?
Zikret Mahmutović: Što se tiče odlazaka na velika takmičenja, oni uvijek nose teret, znajući šta nas tamo čeka. Prije samoga prvenstva dobili smo raspored grupa i znali smo kako će da teče to prvenstvo. Postavljeni smo u grupu D sa ekipom Egipta, koja je bila nosilac grupe. Znali smo u slučaju prvog ili drugog mjesta da se križamo sa Iranom ili sa Rusijom. U četvrtfinalu nas je dočekala ekipa Rusije koja je bila drugoplasirana, a mi prvoplasirani u svojoj grupi i to je bila nokaut faza gdje ili prolaziš dalje, napadaš medalju ili igraš za peto ili šesto mjesto i ideš kući bez medalje što bi za nas bila katastrofa. Svjesno nismo htjeli da se promovišemo prije, čekali smo ishod i rezultat jer nešto obećati i ne ispuniti je mač sa dvije oštrice. Ja kao trener nisam smio obećati finale. Spoj iskustva i mladosti je odradio svoje, te smo uspjeli stići do finala, gdje je ekipa Irana imala lakšu grupnu fazu, bili su čak odmorniji i svježiji, a mi smo imali sve teške utakmice. Možda smo mi prezasitili svjetsku javnost i elitu koja vodi sjedeću odbojku, možda jednostavno hoće da nas skinu s trona te da drugi osjete taj draž pobjede.
Radio Breza: Je li reprezentativac Irana koji je visok 2,46 cm bio prevaga, ili je Iran toliko jaka reprezentacija?
Zikret Mahmutović: Mi smo ove godine upravo zbog jačine iranske reprezentacije boravili u Iranu na jednom turniru, to je bilo top 6 najjačih reprezentacija svijeta. Iran je bio domaćin, u Tabrizu. Na tom turniru su bile ekipe Ukrajine i Rusije, gdje je taj igrač od 2,46 cm igrao par poena iako je bio bolestan. I sa tom selekcijom Irana, tada bez njegovog punog angažmana smo igrali 3:2, i u tom time breaku smo izgubili 15:13.
Radio Breza: Armine, kolika je bila minutaža na Svjetskom prvenstvu?
Armin Šehić: Igrao sam čitavu grupnu fazu, a kada je došlo polufinale i finale tada je selektor dao više prilike starijim i iskusnijim.
Radio Breza: Jesi li zadovoljan svojom igrom u grupnoj fazi?
Armin Šehić: Jesam, selektor mi je dao veliku minutažu, tako da sam odradio dobar posao.
Radio Breza: Dolazi nam iduće godine prvenstvo Evrope, nema Brazila, nema Irana, ostaje Poljska, Ukrajina i Rusija, šta možemo očekivati?
Armin Šehić: Što se tiče Budimpešte (Mađarska) dat ćemo sve od sebe da se vratimo gdje smo i zaslužili. Devet puta smo bili prvaci Evrope, a desetu titulu sad očekujemo u Mađarskoj.
Radio Breza: Na paraolimpijskim igrama u Tokiju biće vrlo teško, kao i na ovom Svjetskom prvenstvu. Šta očekujete?
Armin Šehić: U Tokiju će biti veoma teško, kao što ste rekli biće sve jake ekipe, afrički prvak Egipat, američki prvak Brazil, azijski Iran, to su ekipe koje uvijek mogu odigrati dobru utakmicu i nanijeti poraz.
Radio Breza: Zikrete, vidjeli smo doček u Tuzli, bilo je lijepo, tuzlaci su došli da vas pozdrave i čestitaju. Kako gledate na doček, i reakcije građana Bosne i Hercegovine na vaš uspijeh?
Zikret Mahmutović: Ove godine imali smo direktan let za Tuzlu, a i karta je nešto povoljnija tako da smo odlučili da taj povratak bude u Tuzli. Samoinicijativno su se građani Tuzle organizovali gdje se pridružila vlada Tuzlanskog kantona, premijer Suljkanović i nekoliko ministara. Lijepo smo dočekani, bilo je prisutno više naših poznanika i simpatizera koji igraju sjedeću odbojku i druge sportove. Kada smo došli u Sarajevo dočekao nas je Ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo Mirvad Kurić sa svojim saradnicima, tako da nas je odmah drugi dan pozvao na prijem u svoj kabinet gdje nam je obečao i nagradu. Također, u svoj kabinet nas je pozvao član predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i čestitao nam na velikom uspjehu.
Radio Breza: Koliku materijalnu potporu reprezentacija ima od države, u kakvim uslovima trenirate, u kakvim uslovima idete na svjetska, evropska prvenstva i paraolimpijske igre?
Zikret Mahmutović: Svi znamo da je kod nas država rascjepkana po raznim nivoima, teško je to iskoordinirati. I sami klubovi i sama organizacija sportskih klubova i Saveza, te općina, Kantona i Federacija je rascjepkana, a Zakon o sportu još uvijek nije definisan da pomaže državne selekcije. U zadnje vrijeme imamo obezbjeđena sredstva za pripreme, sredstva za odlaske. Ove godine imam informaciju da je oko 60.000 KM nas koštao boravak u Holandiji. Vlada Kantona Sarajevo, Federacija BiH, BHTelecom i Elektroprivreda BiH su uvijek tu da pomognu u organizaciji i odlasku na turnir. Mirvad Kurić nam je obećao 100.000 KM za kompletnu reprezentaciju i to će se podijeliti na sve učesnike.
Radio Breza: Kakav sastav možemo očekivati iduće godine, Vi kao trener imate mnogo uvida i u takmičarske forme igrača i u starnosnu dob. Da li sa istom ekipom, da li će biti još podmlatka i šta možemo još očekivati za godinu ili dvije?
Zikret Mahmutović: Podmladak – to moramo svakako, to je neminovno. Mi imamo sad 2-3 igrača koji su stari preko 40 godina (45-46 godina), to znači na zalasku karijere. U drugim sportovima sa 40 godina igrač nije više u onoj formi, međutim ovdje taj vijek je malo produžen, ipak je to invalidski sport i produži se za nekih 6-7 godina. Još jedna okolnost koja nas je zadesila u Poreću, su propozicije koji igrači i s kojom invalidnošću mogu da nastupaju za reprezentaciju na zvaničnim takmičenjima. Mi smo silom prilika prošle, a i ove godine izgubili dva ključna igrača, Safeta Alibašića i Mirzeta Duran. Komisija ih je proglasila “minimalcima” po stepenu invalidnosti i po propozicijama oni ne mogu zajedno da igraju u prvoj šestorci, znači mogu samo jedan drugog mijenjati.
Radio Breza: Armine, očekuje te domaća liga, Evropsko prvenstvo, paraolimpijske igre, kako se vidiš u narednom periodu?
Armin Šahić: Bit će naporno, pogotovo prvenstvo gdje ima dobrih utakmica, jako bitno za sve igrače da se ostane u formi.
Radio Breza: Sve čestitke u ime građana Breze i radija Breza, čestitke na osvojenoj srebrnoj medalji na Svjetskom prvenstvu u Holandiji, mnogo sreće na prvenstvu Evrope iduće godine, na paraolimpiskim igrama u Tokiju za dvije godine i da se opet nađemo na istom mjestu sa dvije zlatne medalje u dvije godine.
