Sada već davne 2010 godine, kad je Mekki Torabi okupirao Zetru i kada je dnevna posjeta tom samozvanom iscjelitelju, bila i po 6.000 stanovnika iz cijeli Bosne i Hercegovine, pa i iz drugih susjednih država, ja sam nekako po strani sve to gledao i iskreno čudio se koliko ovaj narod može biti pod kolektivnom hipnozom i u transu, al onda skontam da smo svi mi pod kolektivnom hipnozom već duže od 30 godina, pa onda što nebi bili i ovaj mjesec dok je on tu.
Ludilo mozga što bi se reklo ili svetogrđe…
Helem nejse ja gledao po strani i sa podsmjehom ali zato je moja ljepša polovina sa dijelom moje familije, ipak odlučila da posjeti iscjelitelja i da kupi paket one vode po cijeni od 0,70 KM za 1,5 litara što se je prodavao u Zetri.
Prilikom kolektivnog transa, kada je Torabi mahao rukama i širio kosmičku energiju po zaluđenim masama, koji su u transu dizali one pakete vode iznad glave i ljuljali se kao birvaktile na koncertu Deep Purple, ono kad su bili najžešći i najpoznatiji, ja sam to posmatrao na TV- u i smijao se i razmišljao koliko možemo nisko da padnemo kada je bolest i ozdravljenje u pitanju…
Nakon seanse svi su sa paketima vode razgulili što prije kući, sjedajući u autobuse koji su bili uredno poredani na parkingu, da bi što prije probali magičnu vodu i nadali se nekom poboljšanju…što zdravstvenom što mentalnom…
Kada je boca energetske vode nakon par sati, našla se na stolu ispred mene, htio ne htio moro sam je probati…iskreno voda ko voda, ljubitelj joj nisam nikad bio ali kad ljepša polovina naredi, mora se piti.
Nakon pola sata, cug po cug i flaša od litar i po se popila….Nisam osjetio ni poboljšanje a ni pogoršanje tako da sam učinkom bio zadovoljan (samo nek mi nije gore).
Flaša onako prazna je stajala na stolu i da mi ne smeta, ja kao ekološki “neosvješćeni građanin” ovoga grada, umjesto da je bacim u kantu za smeće odlučim da je bacim u Rustiku…reko hajd izgorit će…i onako je skup čumur pa može malo i plastike u nju.
I sad dolazi ono najbitnije i najčudnije….
Odvrnem lagano čep sa flaše i ubacim u peć.
Vatra je uveliko gorila u njoj tako da nije bilo pitanje hoće li sagorjeti ili ne.
Samo što sam se odmakao metar od peći začula se jaka eksplozija u njoj…dim je ispunio cijelu sobu i ništa se nije vidjelo…..
Minheta je skočila i odmah otvorila širom prozore da bi se soba izračila i da bi se vidjelo šta se je to desilo…
Nakon minute kada se dim razišao, vidjeli smo da se vatra u peći ugasila te da je cijeli čilim u dnevnom boravku bio prekriven sitnim saharskim pijeskom….
BAŠ TAKO – SITNIM PIJESKOM…
Poslije toga sat vremena se je usisavao čilim i razglabalo se odakle se on stvorio i šta je razlog pa je boca od vode explodirala.
Nakon silinih teza i teorija zavjere nismo donijeli konačan sud a ni odgovor šta se je tog dana desilo sa flašom Torabijeve vode.
Iskreno i dan danas nemamo odgovor na ovo pitanje i od tada ja više nikad nisam sa podsmjehom slušao ime ovog iscjeljitelja…nešto se taj dan desilo na što nikad neću imati logičan odgovor.
Piše: Nefić A.
Ako ste svjedočili nekom događaju i želite podijeliti informacije javite se na mail brezax2012@gmail.com
