Piše: Semir Spahić
U posljednjih pola godine Tužilaštvo Suda BiH užurbano radi na podizanju optužnica za ratne zločine protiv pripadnika Armije BiH i MUP-a R BiH. Tako su u tom periodu optužnice podignute ili se već vodio postupak pred sudom protiv: Nasera Orića, Atifa Dudakovića, Dragana Vikića, Ramiza Drekovića, dvanaestorice u slučaju „Čemerno“, šestorke iz Gacka, osmorice iz Lukavca i brojnih drugih, uglavnom sa famoznog spiska od blizu 3500 imena koji je sačinio Dokumentacioni centar za istraživanje ratnih zločina Republike Srpske (DCRS). Ovaj spisak navedeni centar je, osim Tužilaštvu BiH i Haškom tribunalu, uputio i Tužilaštvu Srbije. Postavlja se ozbiljno pitanje zašto srbijanskom Tužilaštvu ako ova zemlja decenijama negira ikakvu umiješanost u rat u BiH. I zašto je u optužnice i sudske procese za ratne zločine sve više umiješana beogradska BIA, koja preko inspektora u Odjeljenju za ratne zločine Uprave za borbu protiv terorizma i ekstremizma, MUP-a RS u Banjaluci, Sime Tuševljaka i pojedinim SNSD-ovim kadrovima u Tužilaštvu BiH iniciraju i provode ove optužnice?
Posljednja u nizu je optužnica za pet pripadnika Armije BiH iz Podrinja, među kojima je i bivši komesar MUP-a KS i bivši direktor Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH Himzo Selimović. I njima se, kao i optuženima iz Lukavca i Gacka na teret stavlja „da su postupali suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava … i to prilikom sprovođenja ratnih zarobljenika VRS-a od mjesta Strmica do Brodara, općina Višegrad…“
U slučaju „Čemerno“ Tužilac Vladimir Simović je u prvobitnoj optužnici „zaboravio“ pomenuti 4 haubice na Čemernu koje su od strane TO BiH napadnute kao legitiman vojni cilj a ne Čemerno kao civilno naselje. No, ovakve optužnice su manjkave i na klimavim nogama, i teško je povjerovati da će svako pošteno, nezavisno i nekorumpirano Sudsko Vijeće donijeti osuđujuću presudu.
Toga su, izgleda, svjesni i visoki ratni oficiri VRS, koji su se nedavno sastali u Lukavici kako bi sagledali kakve posljedice po njih mogu imati navedene optužnice. Znajući da u ovim slučajevima nije bilo elemenata za podizanje optužnica i da je zbog skupljanja političkih poena, politika kroz Skupštinu RS-a donijela odluku da ovim optužnicama spusti ljestvicu odgovornosti ispod svih nivoa, što može „drugoj strani“ olakšati podizanja optuznica protiv pripadnika a pogotovo oficira i generala VRS-a. Čak su se otvoreno počeli protiviti podizanju optužnica protiv pripadnika Armije RBiH gdje znaju da nema elemenata. Upravo u slučaju Čemerno ima elemenata odgovornosti onih koji su dovezli haubice 122mm D30 u taj reon a pogotovo onih koji su naređivali da se dejstvuje po civilnim ciljevima od čijeg je dejstva prva poginula pripadnica srpskog naroda, a da za to još niko nije odgovarao.
Na ovom sastanku su prisustvovali: ratni predsjednik Opštine Ilijaš, Ratko Adžić, Tihomir Glavaš iz Hadžića, Vladimir Radojčić, komadant Ilidžanske brigade, Miladin Trifunović, komandant Vogošćanske brigade, Desimir Šarenac, operativac SR Korpusa i drugi oficiri VRS-a.
Ova grupa se složila da u navedenim optužnicama protiv pripadnika TO BiH, odnosno Armije R BiH, po svim pravnim tumačenjima, nije bilo elemenata za podizanje optužnica. Ne bez razloga, jer su svjesni da ovakve optužnice mogu lako biti podignute i protiv njih samih, pogotovo ako se zna da oni imaju puno vise razloga da budu procesuirani. Primjerice, takav strah ima Ratko Adžić koji je kao predsjednik Srpske opštine Ilijaš odgovoran za zločine u Luci, Kadarićima, Lješevu, Bioči.. Ili Miladin Trifunović, komandant Vogosćanske brigade u čijoj zoni odgovornosti su bila tri logora smrti (Bunker i Planjina kuća u Semizovcu, te pansion „Kod Sonje“), kao i Tihovići gdje je počinjen masakr nad stanovnicima ovog sela.
Zanimljivo je da je jedan od učesnika ovog skupa na kraju rekao:
„Ako naši bez dovoljno argumenata budu protiv pripadnika muslimanske vojske ovako insistirali na podizanju optužnica, nas će pola završiti sa sličnim optužnicama.“
Nakon svega, pitanje je koliko će efekta imati hajka smišljena u poznatim beogradskim političkim kuhinjama, čiji je cilj po svaku cijenu izjednačiti obim i težinu ratnih zločina počinjenih u BiH.
