18. juli 2015. godine navršava se 20. godina od pogibije legendarnog fudbalera i izuzetnog čovjeka Osmana Omanovića Osmice, tim povodom svoje sjećanje iskazao je naš sugrađanin Željko Jurkić.
Na današnji dan, 18. juli izgubio sam iskrenog prijatelja i velikog čovjeka Omanović Osmana – Osmicu. Tog kobnog dana ratne ‘95. godine od gelera granate ispaljene iz pravca Sovrla smrtno je stradao naš Osmica. Bio je velika ljudeskara i duhovno i fizički. Kod njega nije bilo ne mogu ili neću pomoći. Bio je omiljen u svom okruženju, pun radne energije, vesele naravi i neiscrpne volje, stizao je na mnoga mjesta i nesebično pomagao svima. Nije pravio razliku među ljudima. Za njega su svi bili dobri i oni manje dobri. Bio je sjajan organizator, vrlo angažovan društveno, prosvjetni, sportski i ljudski radnik. Zaštitni znak dobrote bio je njegov lik. Vrlo predan suprug i pravi roditelj odgajao je svoju djecu, Adisu i Ermina, u humanitarnom i moralnom duhu. Nije mu se dalo da doživi i vidi svoju Disu i Erku kao brižne roditelje i poštene građane svoje Breze i Bosne. I dvadeset godina poslije njegove pogibije sjećanja na njegov uvijek nasmijani lik su prisutna u svima koji su ga voljeli i cijenili, a ima nas još mnogo. U svom, nažalost, kratkom životnom vijeku ostvario je mnoga značajna djela, dobio mnoga priznanja i zahvale. Dobitnik je “Zlaznog ljiljana”, a škola nogometa za pionire u Brezi nosi njegovo ime. Mnogo toga pohvalnog o njemu bi se moglo kazati o tom dobrom čovjeku. Moj druže pravi prijatelju, Osmica, hvala ti za godine provedene u tvome društvu koje su moje veliko bogastvo. Zaslušio si mnogo više od ove moje skromne zahvale.
Tvoj iskreni prijatelj Jurkić Željko – Kiro.
