Inspiracija su mi ljudi koji nisu uspjeli iz prvog pokušaja, koji su teže išli kroz život
Perspektivna mlada glumica Selma Čosić za Online magazin SUTRA.BA govori o svojim glumačkim iskustvima, radu u pozorištu, kao i utiscima nakon boravka u Barceloni i učešća u INCA Catalunya treningu teatra i performansa na temu “Youth unemployment and social exclusion”.
Čosić kaže da voli upoznavati nove ljude i od svakog uzimati ono najbolje.
Ova ambiciozna, duhovita i posebna umjetnica pojavljuje se i u filmskom ostvarenju ”Djeca” bh. rediteljke Aide Begić.
SUTRA.BA: Kako biste sebe u nekoliko rečenica opisali osobama koje Vas baš i ne poznaju?
– Nisam fan jednog ustaljenog načina života koji vode ljudi koje poznajem. Volim sve nove stvari koje doživim bez obzira da li su lijepe ili nisu, jer na mene ostavljaju specifičan utjecaj. Još uvijek se pronalazim. Osoba sam avanturističnog duha, uživam u isprobavanju novih stvari. Otkrila sam da jako volim putovati i gledati šta druge kulture imaju za predstaviti. Volim upoznavati nove ljude i od svakog uzimati ono najbolje, tražiti u ljudima nešto što mogu upotrijebiti da li za svoje likove koje budem gradila u životu, ili neku pozitivnu sliku, odnosno inspiraciju za svoj život.
SUTRA.BA: Šta Vas je navelo da se bavite glumom?
– Ljubav prema pozorištu i umjetnosti općenito. Svaku vrstu umjetnosti jako cijenim i smatram da sam donekle dobra u svakoj vrsti. Ponekad pišem i crtam. Znam i pjevati da se ljudi ne razbježe (smijeh). Otkrivajući sebe ustanovila sam da me zanimaju tuđi životi, ali ne u smislu da želim znati sve o svakom, da bih mogla pričati o tim osobama kasnije, nego me interesiraju na neki čudan način. Primjerice, ponekad se pitam ko bi mogao živjeti u ovoj zgradi, kako izgleda osoba koja živi baš u onom stanu, čime li se bavi u životu, pogledaj kako su joj prozori ukrašeni, mora da je ovakva ili onakva. Unosim puno mašte u svoj život. Likove koje pročitam doživljavam na specifičan način. Uvijek postoji atmosfera vezana za neke likove, koja je zanimljiva, a onda primjenjujući znanje iz oblasti psihologije, jer sam studirala psihologiju prije nego sam upisala glumu, pokušavam što dublje prodrijeti u ličnosti i na neki svoj način ih kreativno stvoriti. Volim teatar i film, uživam u tome.
SUTRA.BA: Kad biste mogli okupiti ekipu za neki teatarski projekt po Vašem izboru, koji bi to bio projekt i ekipa u kojem sastavu?
– Veoma mi je drago raditi sa ljudima iz različitih zemalja, jer svako donosi nešto svoje. U prethodnom projektu u kojem sam sudjelovala u Španiji, svi smo govorili različitim jezicima, a bilo nas je iz deset država. Međutim, imali smo jedan specifičan jezik kojim smo svi isto govorili a to je umjetnost. Svi smo se prepoznavali na sceni po nekim opštim principima koji vladaju u teatru. Savršeno smo razumjeli jedni druge kroz pokret i umjetnost, tako da bih voljela da ekipa bude raznovrsna. Kada je u pitanju projekt, iako sam fan klasičnog teatra, moderni mi je trenutno više privlačan. Voljela bih napraviti predstavu po slici Salvadora Dalija, odigrati nešto što asocira na sliku ovog umjetnika, odnosno da budi osjećaj kao da gledaš tu sliku. To me trenutno veoma privlači.
SUTRA.BA: Opišite nam taj posebni osjećaj koji glumci imaju pred početak predstave?
– Trema. To je već kraj preispitivanja da li je to što sam radio dobro, te usmjeravanje energije da uradiš ono što si do sada dobro radio što bolje na sceni, izmiješani osjećaji treme, malo straha da li ćeš to što si radio kao proces iznijeti dobro na sceni. Najljepše uzbuđenje je kad igraš pred publikom a publika ti vraća, jer kada igraš a publika ne reagira, to je odvratan osjećaj i jedva čekaš da siđeš s pozornice. Kada postoji interakcije između glumaca i publike, to je najljepši osjećaj na svijetu. Aplauz mi je skroz nebitan u poređenju s ovim pomenutim vraćanjem energije iz publike.
SUTRA.BA: Čiji savjet rado pamtite i ponavljate sebi kroz život?
– Inspiracija su mi ljudi koji nisu uspjeli iz prvog pokušaja, nego su malo teže išli kroz život. Nemam neku osobu koju bih konkretno navela, ali sam čitala zapise o raznim uspješnim umjetnicima koji su jako teško došli do onog što jesu danas. Kada u nečemu ne uspijem, pomislim na to kako i njima nije odmah uspjelo i jednostavno idem dalje.
SUTRA.BA: Kada biste dobili da birate besplatno putovanje, gdje biste otišli?
– U Pariz. Ozbiljno razmišljam o putovanju u Pariz u vlastitom aranžmanu, jer me taj grad oduševljava. Kada bih već vidjela Pariz i poslije možda dobila besplatno putovanje, onda bih možda razmislila o Havajima ili nekoj sličnoj atraktivnoj i dalekoj destinaciji.
Piše: SUTRA.BA