Stigli su lijepi dani i proljeće i u online knjižaru – Knjiga.ba
Darko Cvijetić – Što na podu spavaš
Ako si odlučio biti pisac, onda si odlučio o sebi govoriti ono što se među pristojnim svijetom ne govori, odlučio si pisati ono što se ne može i ne smije napisati, odlučio si liječiti svijet tako što ćeš ubijati sebe. Zatajiš li, nećeš više biti pisac.
Književnost Darka Cvijetića hrabar je i uzaludan trud da se razumije drugog i da se ima srca za njegovu patnju. A ljudi vole kada su žrtve, u tome uživaju više nego u ičemu drugom u životu, ali ih tuđa patnja ugrožava i ponižava. Ako i taj drugi pati, tada je i on žrtva. A ako je već žrtva, onda mora da negdje postoji i onaj koji ga je učinio žrtvom. Ljude vrijeđa i sama pomisao da su odgovorni za patnju drugih. Nakon što je vrlo pomno opisao svijet crvenog nebodera, Cvijetić se odvažio baviti načinom na koji se odlazilo iz kasarni opkoljenog grada. Priča koju je pritom ispričao neočekivana je i strašna. I u njoj opet ništa nije prešućeno. I opet je, kao i prvi put, morala biti ispričana. Ovaj je put čovjek čovjeku brat. Ali više ne u metafori. (Miljenko Jergović)
Stefan Bošković – Ministar
U novom romanu Stefana Boškovića pratimo život Valentina Kovačevića – ministra kulture Crne Gore kroz devet turbulentnih dana u kojima se bori s poteškoćama poslovnih pritisaka, kulturnih običaja, administracije i neizbježnog dna porodične historije. I sa sobom samim.
Bošković piše filmski brzo i literarno studiozno, elementi političkog trilera, noira, psihodelije i melanholije čovjeka i društva u tranziciji organski a nepredvidljivo rastu jedno iz drugoga pa se svako malo čitatalac može zapitati ko je ovdje lud: Ministar, društvo ili on sam. Na tako teška pitanja nema lakih odgovora, pa kolikogod ova knjiga bila opčinjavajuća, njezin je efekt secirajući i otrežnjujući: i čovjek i društvo se otkrivaju u svoj svojoj bijedi i raskoši, u neskladu i težnji da se dosegne žuđena normalnost i mir. (Kruno Lokotar)
Filip K. Dik – Povratak Timotija Arčera
Povratak Timotija Arčera ne zahteva od čitaoca da suzbije nevericu, i teško da se može smatrati naučnofantastičnim delom bez predznaka duhovno, budući da poseže u prostore zagrobnog postojanja i smisla života. Mada se ne nastavljaju jedan na drugi na način kako je to uobičajeno u trilogijama, odnosno zajedničkim likovima, zapletom ili lokalitetima, tri romana – Valis, Prodor božanskog i Povratak Timotija Arčera – celinom čine duboke i kompleksne tematske veze.
Ispripovedana iz perspektive Ejndžel Arčer, po Diku mnogo pametnije i racionalnije osobe od njega samog, priča o biskupu Timotiju Arčeru bolna je i iskrena potraga za odgovorima u zamagljenim područjima ludila, paranoje, nepouzdanih sećanja i varljive percepcije. Autentičnim fildikovskim iskustvom roman polako dovodi protagoniste i čitaoce do bespogovornog zaključka da pravo ispunjenje donose jedino prijateljstvo i ljubav. (Mladen Jakovljević).
