U četvrtak 29. januara 2015. godine klanjat će se dženaza mladom Muhamedu Šabiću koji je jučer u popodnevnim satima tragično nastradao.
Dženaza će se klanjati na porodičnom mezarju u Dragoradima Općina Ilijaš poslije podne namaza u 13:00 sati. Organizovan autobus koji kreće iz Podlugova u 11:00 sati.
Facebook komentari mnogih prijatelja koja nije ostavila nikoga ravnodušnim:
Sel Ma
Posljednji pozdrav našem Muhamedu.
Znaš, čovječe, ti si stvoren od zemlje, na Zemlji živiš, činiš dobra i loša djela, upoznaješ nove ljude, stićeš mudrost, imetak, znanje, i onda se, kad dođe vrijeme, opet zemlji vratiš.
Gledam i ne vjerujem. Gledam slike jednog čovjeka u cvijetu mladosti, u očima mu vidim želju za životom, gledam njemu drage ljude, a onda, listajući jednu po jednu, vidim njegovu smrtovnicu. Taj bijeli papir, zelenog okvira, satkan je od velikog bola. Na njemu slika, opet tvoja. Na njemu ime tvoje, dan tvoje dženaze, imena tvojih roditelja i bliže rodbine.
Zašto ? Zašto si otišao ? Znam da svi moramo poći, ali zašto ti, u ovo vrijeme, zašto tako rano ? Sve je ovo poput sna. Sve čekam da me neko probudi, da prekine ovu bol, al’ uzalud… Ništa se ne mijenja. Tvoja smrtovnica i dalje stoji. Danas te ispraćamo. Vraćamo te u zemlju, od koje si stvoren.
Čitam posljednje riječi koje ti tvoja voljena piše, slušam o suzama tvoje majke, i grčevitom izrazu lica tvoga oca, o bolu tvojih prijatelja. Svi su oni na gubitku, velikom, nenadoknadivom. Tebe niko, nikad neće zamijeniti. Nikad im niko neće popuniti prazninu koja je za tobom ostala. Napustio ih je onaj koji je uvijek bio tu za njih, onaj koji je vedrio njihove tmurne dane, onaj koji je vraćao osmijeh na njihova lica . Sada ga više nema. Ostaju sjećanja na njega, na lijepe trenutke provedene s njim, na njegovo čisto srce. Ostat će priča kako si bio, živio, i otišao, prerano. Zašto nisi ispunio svoje planove ? Šta je sa onim pričama o tvom boljem sutra ? Htio si da voliš, da budeš voljen, i taman kad si našao svoju srodnu dušu, otišao si. Htio si dijete, htio si trčakarati za njim po malenoj kući, htio si staroj majci unuče sa sabahom dovoditi, htio si mu kupiti prvi paketić, naučiti ga prvim riječima i prvim koracima, a nisi, otišao si.
Valjda to tako mora biti. Ma mora, da ne mora, ne bi bilo. Nebo će danas dobiti novog anđela, onog kojeg je Zemlja izgubila, anđela o kome će se dugo pričati.
Emina Muhamed Repuh
Zasto si me napustio ovako rano?! Zastoo , kada sam nasla ljubav svog zivota?! Zasto nismo ostvarili planove koje smo imali?! Brzo su prosla cetiri mjeseca kako smo zajedno, to su mi bili najljepsi dani u zivotu… A juce… Juce , tuga, srce me boli, otisao sii , ali zauvijek ces biti u mom srcu … Zasto je moralo da se ovako zavrsi?! Zastoo, zastoo?!
AL Ema
Druže gdje to odlaziš, zar napuštaš i planove koje si imao i nas koji smo te voljeli ,hej tebi govorim otvori oči ne odlazi još nam trebaš, zar ne čuješ koliko odjekuje plač koliko nam nedostaješ ti, ooo čuješ li, zar ćeš i majku ostaviti da joj srce puca, da zna da nema više njenog jedinca…zar i drugovi da bez tebe budu..ko da mene ljuti i svađa se i onda da čeka da prođem da me nasmije..znaš ne ide to tako vrati se nemoj nas samo tako ostavljati..
Armin Beslija
Brate moj, sretni smo što smo te poznavali. Imao si ono nešto čime bi nas uvijek zadivio. Uvijek si bio tu, uz nas, bez obzira na sve. Bio si i ostat ćeš naš ponos. Da samo znaš koliko smo tužni i koliko nam fališ. Ne može se ni opisati naš bol. Suze same naviru, ali neka ih. Koga briga? Neka idu. Znam, ništa te neće niti može vratiti, ali ti si još uvijek u našim mislima, srcima, snovima. Tu ćeš i ostati, zauvijek. Nikada te zaboraviti nećemo.
Maida Memić
Svi mi na nebu imamo nekoga za koga molimo. Nekoga za kim vječno plače naše srce i jeca duša, nedostajanje, bol i tuga ostaju zauvijek u nama kao i naša ljubav za njih koja traje i nikad neće umrijeti. Voljeni nikad ne umiru, oni su otišli ali ne zauvijek, oni su vječno dio nas i naše duše, oni zauvijek žive u našim srcima… neka ti dragi Allah podari lijepi Džennet Muhamede, zauvijek sa tobom tvoji najmiliji, pamtit ćemo te kao najmirnije dijete iz ulice, kao našeg najmlađeg brata, kao druga iz školske klupe, Ti najmirnije stvorenje napustio si nas prerano ! Ostaješ Zauvijek u našim srcima !
Arsela Jekalović
Teško je.. Ne znam kako početi, ni šta napisati.Ne ide mi..Osjećam u grudima neki pritisak, nešto mi ne da da dišem, suze, njima ne mogu ni upravljati..Nisam u stanju ispisati sve uspomene koje smo stvorili, ali znam da ćeš u srcu uvijek ostati zapamćen kao onaj koji me do suza nasmijati znao, kao onaj koji se vodio sistemom ‘ svi drugi, pa tek ja’.Još sam u šoku, srce me boli.
Na boljem si svijetu, anđele.Neka ti dragi Allah podari lijepi Džennet.
Šaljemo ti na nebo hiljadu ruža.
