Postoje ljudi čije ime nadživi vrijeme, a čija djela ostaju duboko utkana u kolektivno pamćenje jednog grada. Jedan od takvih bio je doktor Alija Alikalfić – Car, ljekar čije su srce i život obilježile dvije rijeke, dva grada i jedna bezuslovna ljubav prema ljudima.
Rođen u Mostaru 1882. godine, dijete Neretve i njenog brzog, plavog toka, Alija Alikalfić je još za života ponio nadimak Car – titulu koju ne daju institucije, već narod. Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u rodnom gradu, dok je Medicinski fakultet studirao u Beču, gdje je, pored latinskog, usavršio i njemački jezik, znanje koje će mu kasnije biti dragocjeno u profesionalnom radu.
U Brezu nije došao slučajno. Neposredno pred Drugi svjetski rat, po njega je lično otišao tadašnji načelnik općine Bego Nefić, svjestan koliko je gradu potreban vrhunski ljekar. Izbijanjem rata, doktor Alija se vratio u Mostar, vjeran rodnoj Neretvi i prijateljima, te se uključio u Narodnooslobodilački rat, kao prijeko potrebna medicinska snaga.
Iako Hercegovac, Bosnu je volio iznad svega. Nakon završetka rata boravio je u Semizovcu, a 1947. godine, na inicijativu Muje Smailbegovića, ponovo se vraća u Brezu, gdje preuzima dužnost ljekara i upravnika Općinske bolnice. Formiranjem Rudničke ambulante i stacionara 1955. godine, doktor Alija postaje njen ljekar i upravnik, tu ostajući sve do 1960. godine, kada je ambulanta ukinuta, a on iz ličnih razloga odlazi u Praču.
Ipak, ljubav prema Brezi bila je jača od svih drugih razloga. Nakon kraćeg odsustva, Car se ponovo vraća u grad podno planina, u kojem ostaje sve do svoje smrti 1966. godine.
Među kolegama u Sarajevu i šire važio je za izuzetnog dijagnostičara, dok su ga građani Breze pamtili kao ljekara posebne ljudskosti. Liječio je rudare u Goruši, bio član čete za spašavanje i predavač prve pomoći, pripremajući rudare za najteže trenutke pod zemljom.
U svojoj privatnoj ordinaciji u Brezi pregledao je sve koji su mu dolazili, često bez naplate. Govorio je: „Plati kad ozdraviš“, znajući da će neko doći, a neko zauvijek ostati dužan. Liječio je i željezničare u Podlugovima te građane Ilijaša, putujući redovno, dva puta sedmično, i prema svima se odnoseći jednako – ljudski i pravedno.
Za svoj nesebični rad, Rudnik Breza mu je sagradio kuću u Ulici Jurjavčića, u kojoj, iz samo njemu znanih razloga, nikada nije živio. U znak zahvalnosti, Dom zdravlja Breza postavio je spomen-bistu doktoru Aliji Alikalfiću – Caru u ulaznom holu ustanove, 16. juna 1972. godine.
Njegov mezar u Mahalskom groblju i danas svjedoči o čovjeku koji je volio Mostar, ali i Brezu, Bosnu i njene ljude – jer je upravo tako želio i živio.
Ako ste svjedočili nekom događaju i želite podijeliti informacije javite se na mail brezax221@gmail.com
