Kraj je marta, poljoprivredni proizvođači uveliko vrše pripreme svojih staklenika, plastenika i parcela na otvorenom za sjetvu i sadnju različitih povrtarskih i ratarskih poljoprivrenih kultura koje se uspješno uzgajaju na ovim prostorima. Sada, više nego ikad, jasno je da se mora intenzivirati poljoprivredna proizvodnja, poručuju iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.
Rasadničari se uveliko na uobičajen način pripremaju da tržištu ponude dovoljan broj presadnica, paradajza, paprika i dr. povrtlarskih kultura za sadnju u zaštićenom prostoru, a kada dovoljno otopli i na parcelama na otvorenom.
Djelovanje u doba pandemije
Svjedoci smo da je od rata na ovamo veliki broj poljoprivrednih proizvođača, nakon stabilizacije u snabdijevanju osnovnim prehrambenim artiklima odustao od sjetve i sadnje i potpuno postao ovisan o tržišnim prilikama. Značajan dio stanovnika preselio se iz sela u gradove ili pak živeći i dalje na selu napustio je zemlju koja nam je oduvijek bila oslonac i hranilac i okrenuli se jeftinijoj neprovjerenoj, manje kvalitetnoj uvoznoj hrani zbog koje se možemo opeći. Ostale su prazne kuće, štale i kokošinjci.
Manji dio je onih, koji su ostali vjerni poljoprivredi i svojoj zemlji unaprijedili i postali tržišno konkurentni uvezenim poljoprivrednim proizvodima i od toga napravili uspješne zadruge/udruženja ili pak postali uspješni individualni poljoprivredni proizvođači. Prije svega to su malinari, proizvođači povrća u zaštićenom prostoru i na otvorenom, proizvođači pilećeg mesa, šampinjona, mlijeka i mliječnih proizvoda i dr.
– Ovih dana pred nama su novi izazovi uzrokovani u svijetu proglašenom pandemijom zbog korona virusa sa velikim brojem zaraženih, umrlih, sa brojnim naredbama, ograničenjima, preporukama o ponašanju kojih se moramo pridržavati ukoliko ne želimo da zarazimo sebe i sve one koji su u našem okruženju počev od članova porodice do kolega u radnom okruženju. Sastavni dio ograničenja odnosi se i na zatvaranje granica sa susjedima koje ima za posljedicu otežan protok roba, a odnosi se prije svega na dovoz hrane za stanovništvo i hrane za domaće životinje koje nemamo u dovoljnim količinama sa naših njiva. Ovakvo stanje može dovesti do nestašice hrane, a i ono što se uveze značajno će poskupiti, ističe Kasim Velić, direktor Zavoda za zaštitu bilja INZ-a.
Svaku vanrednu situaciju pa i proglašenu pandemiju prati izvjesna doza panike među stanovništvom koja se prije svega odnosi na obezbjeđenje dovoljnih količina hrane, lijekova i zaštitnih sredstava, a to dovodi do toga da će ljudi koji paničare pokupovati zaliha i preko potrebne mjere koje na kraju iste mogu i propasti.
Preporuke i savjeti
– Često čujemo različite pesimistične prognoze o dužini trajanja ove pandemije od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci. Zbog toga iskoristimo dane koji su pred nama, idealno je vrijeme za sadnju krompira, salate, sjetvu mrkve, špinata, graška, a kada malo otopli sadnju različitih povrtarskih kultura, sjetvu kukuruza kako za zrno tako i šečerca, sjetvu graha tikve, bundeve i dr. Naše vlastite proizvode možemo imati na trpezi već za mjesec dana. Ponovno “uselimo” naše štale, kokošinjce. Utovljene piliće već možemo imati za mjesec i po dana, deset kokošiju daje nam svaki dan šest do osam jaja, navodi Velić.
Iskustvo koje nosimo iz bliske prošlosti (‘92-‘95) iskoristimo da bude naša prednost. Prilagoditi kućne budžete, kao i budžete općina i kantona novonastaloj situaciji, te osigurati dovoljno finansijskih sredstava za nabavku dovoljnih količina sjemenskog i sadnog materijala i đubriva. Po potrebi pored kriznih štabova koji prate razvoj korona virusa formirati krizne štabove za poljoprivredu, te utjecati na povećan postotak obradivih površina. Moramo povećati broj obradivih površina kako bismo prebrodili ove teške trenutke kada u značajnom dijelu (brašno, ulje, šećer) ovisimo o uvoznoj hrani, navodi se u preporukama INZ-a.
Moramo znati i biti potpuno svjesni da su najbolje zalihe i robne rezerve na našim njivama i zbog toga krajnje je vrijeme – krenuti u akciju.
