Jednom sam u razgovoru s njom za nekog rekla: “Šta on zna!? On živi na selu! Seljak jedan obični!”
Tako je počelo…
Naprašila me momački. Uši mi se crvenile danima poslije. Maltretirala me pričom unedogled. Naglašavala osobine koje treba cijeniti kod ljudi. Objašnjavala koliko je bitno neosuđivati druge. Koliko je stvari koje o drugima ne znamo. Rekla je da nismo svi rođeni sa istim predispozicijama. Da nekada neko uloži mnogo više truda i napora da postigne nešto što se nekom drugom čini kao sitnica.
Mrzim podjele. Jer nije me učila da ljude dijelim… Ni po boji kože, ni po religijskoj pripadnosti, ni po mjestu življenja. Ne podnosim one koji pomažu samo ljudima iz svoje nacionalne skupine. Onda se još javno ponose tim. Humanitarci. Ejs. Rak je rak, jebi ga. Ni ovaj ludi virus ne pita za ime. A čovjek je čovjek. Od krvi i mesa. Crvene krvi. Bez obzira na ime.
Mrzim i izraz dijaspora. Vi tamo i mi ovde. Od prepucavanja bilo koje vrste dobijam osip po tijelu. Neko se ovde za srednjoškolsko obrazovanje djeteta odrekne mnogo više stvari nego negdje vani za fakultet. Ne treba potcjenjivati. Ponižavati. Omalovažavati. Nikog nazivati tipičnim Balkancem. Možda bi taj neko, u drugim uslovima, procvjetao kao tulipan u rano proljeće. Al’ neplodna zemlja. Neobrađena. Jednostavno pao na pogrešno tlo. I to treba razumjeti. Cijeniti onu tanku stabljiku i kržljave listove koji upiru ka suncu. Pokazati poštovanje.
Mrzim prenemaganje. I od njega mi muka. Džaba nekom plodna zemlja ako se ne trudi. Svi ti ljudi koji su otišli tamo negdje, istrgnuti su iz korijena. Počinjali ispočetka. Jesu se djeca snašla. Asimilirala. Njima ide. Ali ta prva generacija pati, ma šta pričali. Ni tamo ni ovamo. U većini slučajeva, materijalno je tu da kompenzuje nedostajanje neke druge prirode. Pokazati razumjevanje.
Mrzim podjele. Malo nam ih. Pa nastavili. Na vakcinisane i nevakcinisane. Pa se ubjeđujemo. I oko toga se krvimo. Do unedogled.
Da sam nekad davno držala jezik za zubima, ne bi me prašila momački. Ne bi me maltretirala pričom dok ne bude sigurna da sam shvatila.
Bila bih sada slatka, umilna, nježna Štrumpfeta. S vama razmjenjivala recepte.
Ja sam danas, od svih štrumfova na svijetu, odabrala da budem Mrgud.
Halalite.
