Da, rođen sam u Brezi. Ali mene je Sarajevo životno usmjerilo. Utkalo mi u mozak način razmišljanja, etalon življenja. Došao sam u Sarajevo sa 19 godina. I od prvog dana osjetio tu razliku između provincije i velikog grada. Iako sam ga i do tada često neobavezno posjećivao iz raznih razloga. Metropolu čine ljudi, a ja sam imao tu sreću da od prvog dana te ‘81 godine upoznam ljude s kojima sam dijelio i razmjenjivao sve, od materijalnog do duhovnog i intelektualnog. Od pokojnog Dražena Ričla gdje smo se upoznali na prijemnom na faxu pa preko Nerzuka Ćurka, Envera Kazaza, Ruždije Ađovića i mnogih drugih, moj život se počeo profilisati.
Sa početkom saradnje na radio Sarajevu i upoznavanjem i druženjem sa takvim imenima kao što su Boro Kontić, Senad Hadžifejzović, članovima kompletne redakcije prvog i drugog programa i mnogim drugim, moja svijest i intelektualni , a posebno novinarski angažman i kont stalno su doživljavali transformacije. Osnivanjem Omladinskog programa, dijapazon moje raje se uvećao za ogroman broj istinskih veličina iz novinarstva i šire. Neven Anđelić, Senad Pećanin, Aleksandar Hemon, Saša Savić, Adi Sarajlić, Mladen Sančanin, Zrinka Bralo, Lida Hujić, Meridijana Šuvalija, Zoka Stevanović, Mira Potpara, Edin Kukavica…i mnogi drugi. Zajedno smo kreirali ne program nego svojevrstan pokret zvani “Omladinski program”. Mi smo kreirali njega, a on je usmjeravao nas. I poslije 5 godina do pred sami rat, mogu reći da nas je profilirao u ljude koji znaju šta su vrijednosti, od osnovnih ljudskih do profesionalnih. Tako, iz Omladinskog niko nije “zglajzao”.
Mnogi su s početkom rata otišli na sve strane svijeta, bavili se i bave stvarima koje nisu vezane za novinarstvo, ali svi su ostali veliki profesionalci, uspješni i ostali su ljudi – raja. To je ta moć tog Omladinskog, bitisanja u njemu, kreiranja sadržaja i kristalisanja sopstvenog mišljenja kroz ljude i program koji ga kreiraju. Da, Omladinski mi je promijenio život, način razmišljanja, usadio mi mnoge vrijednosti koje sigurno ne bih mogao steći u Brezi. Eto, to je moć Sarajeva. Ljudi, institucije…koje ti pruže priliku da se pokažeš i dokažeš. Na tebi je da tu ponudu prihvatiš ili ostaneš zarobljen u kandžama provincijalizma.
Zato sam se prije 40 godina otrgao iz tih kandži. I zato ja i dan danas razmišljam sarajevski, omladinski, zdravo, davno prevazivši granice provincije. I zato ti Sarajevo hvala što sam dio tebe
Piše: Despot Čepa Mojsilović
